Da li su se to pobunjeni studenti Srbije latili prometejskog poduhvata da u instituconalno potpuno razorenu Srbiju, zemlju bezočnog režimskog bahaćenja, latentnog i kontinuiranog terora uzurpatora vlasti, straha i neslobode, pokušaju najpre da ukinu strah od Orvelosvki sveprisutnih vlastodžaca, gradjanima vrate osećaj slobode i omoguće joj ( Srbiji) ponovno uspostavljanje državotvornosti, ustavnosti i zakonitosti?
Da li se pobunjeni studenti Srbije upravo iz ovih razloga u subotu, 15.febrauara, na Sretenje – na dan kada je davne 1835.godine, u tada prestonom Kragujevcu, izglasan prvi Ustav (Sretenjski) Autonomne kneževine Srbije (u sastavu Osmanske imperije) – 190 goodina docnije, u taj isti Kragujevac vraćaju na „izvor po vodu“. Da u zavičaju državnosti i ustavnosti započnu vraćanje države njenim gradjanima i najave ponovnu izgradnju njenih temelja,oličenih u ponovnom usposavljanju ustavnosti i poštovanju zakona?
Prvi korak u postizanju tog cilja moraće, dakako, da bude ispunjavanje osnovnih zahteva pobunjenih akademaca, vezanih za objavljivanje kompletne dokumentacije o rekonstrukciji urušene nadstrežnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu.I utvrdjivanje odgovornosti za sve nezakonitosti i nepravilnosti prilikom te rekonstrukcije koje su za posledicu imale težak zločin, odnosno gubatak života petnaestoro žitelja Novog Sada I okolnih mesta.
Zarad razumevanja rečenog i uloge i značaja Kragujevca u istoriji ove države Srbije, jedine koju su Srbi i gradjani koji žive na njenoj istoriji, kada imali, valja podsetiti da je na Djurdjevdan 1818., prema uvreženom mišljenju, u manasturu Vraćevšnica, prema najnovijim istorijskim činjenicama, u Beogradu, Skupština narodnih prvaka u delimično oslobodjenoj Srbiji, a na predlog knjaza Miloša (Obrenovića), aklamacijom odlučila da se prestonica države u nastajanju smesti u Kragujevcu. Zabitoj kasabi u gustim šumadijskim šumma, i na solidnoj udaljenost od glavnih puteva pored većih vodotokova. Od 1817. do 1818, u Kragujevcu su, pored ostalog, sagradjeni dvorski kompleks kodža Miloša (Obrenovića),na levoj, i pridvorna,opet MIloševa, crkva na desnoj obali Lepenice (povezani pešačkim mosto mostom).Na ta dva mesta, od 1818.do 21. aprila 1841.,kada je knez Mihailo, pod velikim pritiskom velikih sila, Rusije, pre svega,potpisao ukaz o preseljenju prestonice u Beogad,u Kragujevcu su u pravom smislu tog pojma postavljeni temelji današnje Srbije.
U najkraćem, osnovane prve obrazovne ustanove ( gimnazija i Licej, pretečaBeogradskog univerziteta), prvi sud, prva apoteka, biblioteka, pozorište (Knjaževsko srpski teatar), sakupljena prva muzejska zbirka, organizovana prva pošta (Tatar konak),uspostavljena stajaća vojska, podignuta prva manufakturna radionica za popravku oružja (preteča Topolivnice) , izgradjen špitalj (prva bolnica,u kojoj je radio prvi školovani lekar u Srbiji), formiran prvi muzički orkestar (Knjaževsko srpska banda); Vuk Karadžić je ovde, od 1828.do 1831., na zahtev Miloša Obrenovića, sastavljao Zakon za Srbiju (prvi dokument tog tipau Srbiji) koji je, u stvari, bio prevod Napolenovog zakona delimično prilagodjenog prilikama u ondašnjoj Srbiji…
Krunu uspostavljanju državnosti predstavljao je, dakako, prvi srpski Ustav, donet na Sretenjskoj skupštini koja je,od 14.do 16. febrauara, održana u porti Miloševa crkve,kojoj je, pored 2400 narodnih predstavnika, prisutvovalo i više od 10.000 ljudi iz Šumadije i drugih delova Srbije.Prvi Ustav,nazvan po verskom prazniku Sretenjski, izglasan je 15. febraara 1835.,nakon čega je novoformirani Knjaževsko srbski teatar izveo predstavu “Fernando i Jarika” koju je, za kneza Miloša i njegove goste, priredio autor Joakim Vujić.
Ustavom koji je sačinio najpismeniji Srbini tog doba, novinar Dimitrije Davidović, Srbija je proglašena za nezavisnu kneževinu sa podelom okruge, srezove i opštine. Ustavom je proklamovano načelo podele vlasti na zakonodavnu,izvršnu i sudsku koja je bila,normativno barem, potpuno nezavisna od prethodne dve. Po Ustavu, zakondavnu vlast imali su knez Miloš i Državni savet (Vlada),koji je bio “najviša vlast u Srbiji do kneza.” Sretenjskim ustavom ukinuti su feudalni sistem i robovlasništvo (“ Svaki čovek koji stupi na teritoriju Srbije smatran je slobodnim čovekom”).Ustav je donet, posle Miletine bune u kojoj su,pored serdara Milete Prodanovića,učestvovalii mnogi drugi znameniti Srbi toga doba:Avram Petronijević, Stojan Simić,Djordje Protić, Milosav Zdravković Resavac …, sa ciljem da se suzbije i ograniči svevlašćei samovlašće kneza Miloša Obrenovića.
Na istom tragu su i današnji pobunjeni studenti koji svojim zahtevima implicite traže promenu sistema koji omogućava uzurpatorima vlasti da uspostave apsolutnu moć nad ekonomkso –privrednim i tokovima novca i da pod svoju kontrolu stave kompletnu državu,to jest sve njene institucije. Što za posledicu ima tešku kriminalizaciju države i društva,odnosno sveopšte bezakonje, sistemsku korupciju,enormno socijalno raslojavanje društva na ekstremno bogatu manjinu,sjedne, i siromaštvo i bedu preovladjujućeg dela stanovništa, s druge strane. Istovremeno, i potpunu neodgovornost najodgovirnijih za teške zločine,medju kojima je petnaestoro mrtvih usled pada nadstrešnice u Novom Sadu samo poslednji slučaj te vrste, uzrokovan, po svemu sudeći, korupcijom u samom vrhu državne vlasti
Pobunjeni studenti svojim okupljanjemu Kragujevcu, na Sretenje,možda i nesvesno,menjaju nacionalistički, to jest velikosrpski karatker obeležavanja Dana državnosti u Srbiji. Dan državnisti na Sretenje u Srbiji se, podsetimo, obeležava od 2002.godine, u znak sećanja da je Prvi srpski ustanak, pod vodjastvom Karadjodja, u Marićevića jaruzi u Orašcu, kraj Arandjelovca, podignut na taj verski praznik 1804.godine. Ali i u znak sećanja da je na Sretenje 1835. donošenjem prvog Ustava postavljen temelj srpskoj državnost.U vreme Vlade Zorana Djindjića oba povoda za obeležavaje Sretenja kao Dana državnosti imala su podjednak tretman. Već 2004., Vlada pod kontrolom DSS –a Vojislav Koštunice radikalno menja koncept i protokolol obeležavanja Sretenja,pa se u prvi plan (pre)naglašeno stavljaju Marićevića jaruga u Orašcu, Topola (?!) i Beograd, dok se Kragujevac, sa trećerazrednim prigodnim mnifestacijama sa pucanjem i pevanjem, marginalizuje u potpunosti.
Nije malo onih koji, ne bez osnova, reklo bi se, smatraju da Koštuničin protokol šalje latentnu poruku da Prvi srpski ustanak za “oslobadjanje“ i objedinjavanje svih teritorija na Balkanu na kojima žive Srbi još nije završen, te da predstoje nove bune i bitke za ostvarivanje tog starog (klero)nacionalističkog cilja. Tak koncept i protokol obeležavanja Sretenja nisu menjale ni demokrate Borisa Tadića,dok su ga Vučićevi napredni radikali inkorporirali u svoj „Srpski svet“,ma šta on značio. Studenti domaćih univerziteta napokon su, reklo bi se, napravili novi koncept i protokol obeležavanja Sretenja,kojim se uspotavljanje državnosti, ustavotvornosti i vladavine prava vraća u svoj zavičaj.
Autor je novinar nedeljnika Radar