Pet dana u od najvećeg protesta u istoriji Srbije, studenti Univerziteta u Kragujevcu ne staju. Plenumi zasedaju, a utisak posmatrača sa strane je da na fakultetima – vri.
Katarina Varagić, studentkinja Farmacije na Fakultetu medicinskih nauka u Kragujevcu kaže da, iako je prošlo pet dana, potrebno je vreme da „slegnu emocije“:
- Kroz ovih pet dana sloga je postala još veća među nama i još više se motivišemo, pomažemo i shvatamo koliko dugo traju blokade i koliko smo odmakli i prosto koliku podršku ljudi imamo. Razumemo da smo odmakli previše da bismo se sada sklonili od tog cilja, distancirali ili nešto drugo. Sloga je sad najvažnija, rekla je Katarina u razgovoru za Glas Šumadije.
Studenti su se kroz proteste upoznavali. Na pitanje, koliko je saradnja i činjenica da su se povezali, važna za građenje budućnosti Srbije, Katarina Varagić kaže:
- To je zapravo najvažnije, jer kroz ovo vreme koje mi provodimo na fakultetu mi se zaista upoznajemo dosta dobro. Na fakultetu svakodnevno jedni dugima kuvamo kafe, čajeve, spremamo, nameštamo krevet jedni drugima. Sećam se baš kad smo se spremali za Sretenje, svi smo se tu ujedinili, čistili smo fakultet nameštali dušeke i sećam se da smo svi nekako bili sećni i vrlo nam je drago bilo zato što ugošćavamo ljude koje nekada ne bismo ni upoznali, dodala je Katarina.
Iako složni, kako ona kaže, postoje i ljudi kojima sloga ne postoji u rečniku. Studenti u blokadi na Fakultetu medicinskih nauka u Kragujevcu „osuđuju“ postupak pojedinih profesora koji održavaju ispite na doktorskim studijima.
- Apelujemo, pozivamo na generalni štrajk, ali ima pojedinaca koji ne shvataju šta znači ta reč.
Svesni su i činjenice da je moguć scenario u kome bi izgubili akademsku godinu.
No, njihovi plenumi, kako Katarina kaže, funkcionišu odlično, kako na nivou Kragujevca tako i na nivou Srbije. Svi su u međusobnoj komunikaciji preko „krovnih radnih grupa za komunikaciju sa ostalim fakultetima“. Razrađuje se plan za pitanje „Šta posle Beograda?“, i kako ističe, ne plaše se da izgube akademsku godinu, jer su svesni da se to dešava zbog nekog višeg cilja.
- Mi smo nekako oduvek bili svesni da rizikujemo da izgubimo ovu akademsku godinu, ali jednostavno ovo je viši cilj. Lično, sa moje tačke gledišta, bolje je da izgubimo godinu i da živimo u normalnijem društvu, nego da se pravimo da se ništa ne dešava i da je sve u redu. Jednostavno ne možemo da ostanemo nemi na to.
A o građanima, građanski:
- Htela bih da im se zahvalim na njihovoj nesebičnoj podršci. Kroz njihove lepe reči i svaku donaciju u vidu skuvanog obroka. Takođe bih htela da se zahvalim i advokatima i prosvetnim radnicima, naročito zbog moje majke znam kako je prosvetnim radnicima.