Donosimo govor studenta Pravnog fakulteta u Kragujevcu Adama Lazića:
Sa nama su danas studenti i građani iz cele Srbije, okupljeni oko iste ideje. Ideje ozbiljnih društvenih promena, koje počivaju na osnovnim vrednosima, koje svi delimo.
Zajedno smo sa vama u ovome i osim što brinemo o tragediji, pozivamo institucije na što brže i transparentnije delovanje. Podsećamo još jednom da studenti jasno i nedvosmisleno traže ispunjenje zahteva od nadležnih institucija, koje bi trebalo da očuvaju svoju nezavisnost i legitimitet.
Od novembra prošle godine kada su počeli protesti, prvo u Novom Sadu, a zatim i u ostalim gradovima, nije došlo do ispunjenja niti jednog zahteva od strane nadležnih institucija. Znajte da se danas srećemo u znaku broja 15: 15 sati, 15. za 15 žrtava. Srećemo se na mestu gde je rođena srpska državnost. Ovde u Kragujevcu. Za nas studente Sretenjski ustav mnogo je više od puke istoriografske činjenice. U našem studetskom paralelnom univerzumu ustavi postoje kako bi se primenjivale najznačajnije društvene vrednosti.
Slovo bez primene, učili su nas, jalovo je. Tome svedočimo i danas. Predstavljemo generaciju koja se i ne seća bilo koje druge i drukčije vlasti od ove.
Sretenjski ustav je podsetnik i opomena. Duh ovog ustava iskra je koja tinja u svima nama. 15. februara 1804, zborom u Orašcu, u Marićevića jaruzi Đorđe Petrović i njegovi ustanici razbuđuju usnulo srpstvo. Prvi srpski ustanak, ta pohvala šumadijskom slobodnom duhu, nije bila tek oružana pobuna protiv ugnjetavanja. Nadahnut njime, profesor Boža Grujović piše Slovo o slobodi. Slovom o slobodi, tom prethodnicom Sretenjskog ustava, Grujović usklikuje: Tamo gde je dobro ustalovlenije zakona, gde je dobro uređena vlast pod zakonom tu je sloboda tu je voljnost.
Tamo gde jedan ili više njih po svojoj volji zapovedaju, zakon ne slušaju no ono što hoće čine, tu nema slobode, nema sigurnosti, nema dobra. Već je onde pustajiluk i ajdukluk samo pod drugim imenom.
Još tada je ukazivano da je vladavina zakona preduslov slobode. Gde smo danas, dva veka kasnije, dva veka otkako je postavljen temelj moderne srpske države? Na istom mestu zatičemo ruševine. I na tim razvalinama požutelu i nagorelu hartiju na kojoj se tek naziru slova koja proklamuju slobodu.
Zagledani smo u lica vođa Miletine Bune, hiljadu seljaka koji su oko Božiće 1035. stigli u Kragujevac da od knjaza traže ispumnjenje onoga što on uporno odlaže – da prihvati da je po slovu zakona knjaževstvo njegovo dostojanstvo, ali ne i njegova prćija.
Ova buna ili demonstracije kako bismo danas to rekli za nešto više od mesec dana iznedrile su Sretenjski ustav. U tom kratkom roku, gotovo istorijskom trenu, napisao ga je čuveni Dimitrije Davidović srpski otac-osnivač. Bez obzira na sve prigovore snazi Sretenskog ustava koje često ističu profesori da je važio isuviše kratko da se Srbija pravno protegla preko svojih mogućnosti da su bilo obuhvaćena samo lična ali ne i politička prava, radilo se zapravo o ustavnom aktu koji je bio jedan od najdemokratskih u tadašnjoj Evropi.
Ustrojstvo moderne Srbije zbog ovog pravnog teksta moglo je biti neuporedivo liberalnije od ustrojstva mnogih evropskih država. Pogledom na to lice Srbije od pre sto devedeset godina, u ovo doba doba, kad se priroda budi iz zimskog sna, možemo da povučemo brojne paralele. Imamo ogromno narodno nezadovoljstvo. Imamo zahteve da se uspostave to je sva spostave institucije. Imamo to da su sve poluge vlasti u rukama jednog čoveka.
No, Miloš će u istoriji srpskog naroda ostati upamćen kao državotvorac. Lako je hvaliti se onako kako se to čini svake godine u ovo vreme na prigodnim svetkovinama, da smo ovim ustavnim aktom između ostalog proglasili podelu vlasti i finansijsku suverenost, da se njime pokušao zadati konačan udorat s feudalizmu i na koncu da smo formalno ukinuli ropstvo pre-francuske i Sjedinjenih država.
Pokušaćemo zato podsetiti na pojedine norme Sretenjskog ustava koje se sad čine aktuelnijim no ikada. Navešćemo samo neke primere iz pera Dimitrija Davidovića, tada takođe mladog i učenog čoveka, koji je i sam pokušao pružiti svoj doprinos vaspostavljanju srpske države.
Član četrdaset i sedmi – Državni sovjet motri i čuva da se ni najmanjemu Srbinu ne čini kakva nibud nepravda, a gde bi opazio da se čini on će poitati i ukloniti istu nepravdu. Uklanjamo li danas nepravdu?
Član sedamdeset i prvi – Členovi državnog sovjeta dužni su davati mnjenija svoja otkroveno, istinoljubno i velicemjerno. Koji bi protiv ovoga postupao već je sam po sebi zločinac koga treba suditi i kazniti po zakonima. Govore li naši predstavnici i funkcioneri istinu?
Nikakva ni veća ni manja vlast u Srbiji ne ima prava odvratiti ga od toga ili i zapovediti mu da drugčije sudi nego što mu zakoni predspisuju. Kakvo je naše pravosuđe danas?
Član osamdeset drugi – Skupština Narodna sastoji se iz sto najodabranijih, najrazumnijih, najpoštenijih i povjerenije narodnih u najvećem stepenju zaslužujućih deputata iz svih okružja i svega knjaževstva Srbije. Sedeli na našoj skupštini danas najodabraniji, najrazumniji, najpošteniji među nama?
Borba za slobodu i pravdu u genetskom je kod srpskog bića. Pravda je zajedno sa Bogom za sada samo zarobljena u himni i čeka na oslobođenje. Ono neće doći uz bat nogu obuvenih u vojničke čizme s punom ratnom opremom na leđima. Doneće ga bat nogu onih čija ramena nose glavu koja slobodno misli. Da parafraziramo pesnika: Čini se da je kraj zimskog sna a java obećava. Srećno nam svima Sretenje! Srećan nam Dan državnosti!
Bravo dečko!