Piše: Zoran Radovanović
Umesto u trećoj sedmici januara, kako je do skora tvrdio i za to nenadležni predsednik Srbije Aleksandar Vučić, serijska proizvodnja električne I hibridne verzije modela Fijat grande panda u kragujevačkoj fabrici Fijat Krajsler automobili Srbija, koja je ćerka filma multinaciopnalne kompanije Stelantis, počeće u ovom mesecu. Prema oficijenoj najavio iz top menadžmenta Stelantisa, naime, start proizvodnje električne verzije šumadijske Grande pande predviđen je tokom, a hibridne varijante za kraj ovog meseca.
Do poslednjeg kvartala ove godine, u Kragujevcu će, opet prema informaciji iz vrha Stelantisa, da počne i proizvodnja Fijat grande pande sa motorima sa unutrašnjim sagoravanjem, čime i četvrti po velični globalni proizvođač autombila na planeti indirektno priznaje da su planovi za prelazak na proizvodnju ekskluzivno električnih vozila napravljeni donekle ishitreno, čemu svedoči i njihov znatno lošiji plasman na evrospkim tržištima od očekivanog. Istovremeno, najavljuje se i relativno skorašnji početak proizvodnje Grande pande sa pogonom na sva četiri točka (4X4), pri čemu još nije odlučeno da li će pogon na dve osovine imati i hibridna i električna verzija. Upućeni smatraju da pogon na sva četiri točka ipak najviše odgovarao Grande pandi sa SUS motorom, a potom i hibridnoj varijanti tog modela.
U prilog konstataciji o donekle preuranjenomm prelasku na ekslukizivno električna vozila, svedoči informacija da je proizvodnja hibridne verzije Fijat grande pande u Kragujevcu, prema doskorašnjim planovima Stelantisa, trebalo da startuje tek sredinom 2026., odnosno čak godinu i po dana nakon planiranog početka proizvodnje električne varijante tog modela. U jednom od tri pogona Karoserije FCA Srbija (onom do hale Lakirnica) ubrzano se privodi kraju instaliranje linije robota za sklapanje šasija hibridne verzije Pande, kako bi taj model iz kragujevačke fabrike počeo da izlazi kompletan za tri do dve do tri sedmice. Slabiji plasaman električnih vozila i pad prihoda očito su za posledici imali promenu strateških planova kompanije u hodu. I to poprilično radikalnu, te su u proizvodnju vraćene Ili se najavljuje vraćanje verzija automobila sa motorima sa unutrašnjim sagorevanjem.
I to ne samo u slučaju Grande pande, no i u Alfa Romeu – jedan od četrnaest brendova Stelantisa – i čiji je šef do pred kraj prošle godine bio Žan Filip Imparato. Uoči avanzovanja na funkciju izvršnog direktora Stelantisa Evropa, Imparato je, na oktobarskom Salonu automobila u Parizu, nagovestio mogućnost da i nove verzije Alfinih modela – Selvio I Giulia imaju SUS motore. Poznavaoci (ne)prilikau evropskoj I svetskoj automobilskoj industrji osnovano pretpostavljaju da nagoveštaj znači da će se u nove varijante Alfinih modela saguro ugradjivati i motori sa unutrašnjim sagorevanjem. Cenu pogrešne procene sa potpunom elektrifikacijom proizvodnje vozila nedavno je, inače I uzgred, platio I donedavno neprikosnoveni šef Stelantisa Karlos Tavareš koji je, krajem prošle godine, pod teretom zaliha neprodatih automobila i pada prihoda bio pfinudjen da se godinu dana ranijepovuče sa funkcije izvršnog direktora grupacije Stelantis. Tavarešovom prevremenom demisioniranju svakako je doprinelo i preselenje proizvodnje iz Italije i Francuske, zarad smanjenja troškova, u Srbiju (Grande panda) Slovačku (električni Siroen, e C3) i Poljsku (Alfa Romeo – Giulia), čime se ozbiljnije zamerio vladama tih dveju zemalja.
Početkom mesecaizvršni direktor divizije Stelantis Evropa Žan Filip Imparato u Kragujevcu je, sa menadžmentom FCA Srbija “pretresao” ovogodišnje planove Stelantisa u kragujevačkoj fabrici. Imparato, prema nšim saznanjima, procenjuje da bi tokom ove godine, u FCA Srbija sa proizvodnih linija I montažnih traka moglo da sidje i do 150.000 vozila – uključujući tu i verziju Pande sa SUS motorima, ali i eC3, za koji je kragujevačka fabrika rezervni proizvodni pogon – što je trenutni proizvodni maksimum kragujevačke fabrike, s obzirom na obim do sada instalirane oprema upogonima Karoserija I Montaža. Kapacitet u pogonu sa najskupljom opremom, Preseraju, kao i u Energani FCA Srbija omogućavaju i znatno veću godišnju proizvodnju automobila,uz dodatno opremanje ostalih delova fabrike,ukoliko za tim bude bilo potrebe.
Ono što bi, međutim, ozbiljno moglo da poremeti optimističke planove top menadžmenta Stelantisa u kragijevačkoj fabrici jeste nedostatak dobavljača u Šumadiji i Srbiji, koji bi garantovali kontinuitet proizvodnog procesa i obezbedjivali smanjenje troškova transporta pozicija i delova koji se ugradjuju u automobile. Šta se u Stelantisu čekalo do sada sa obezbeđivanjem dobavljača i zašto u minule dve i po godine, koliko je trajalo opremanje fabrike za početak proizvodnje električne (I hibrridne) verzije Grande pande, pouzdano se ne zna. Ono što se zna, jeste da bi proizvodnja svih verzija Pande u Kragujevcu bila mnogo pouzdanija da je u Šumadiju i Srbiju došlo nekoliko desetina inostranih dobavljača, koliko ih je, prema rečima Žan Filipa Imparata, svojevremeno bilo spremno da dodje ovde, ali su, u međuvremenu, počeli da odugovlače sa konačnim odlukama ili da odustaju od dolaska u Srbiju. Mada se razlozi za odustajanje dobavljača od lociranja svoje proizvodnje u Srbiji zvanično ne navode, moglo bi se pretpostaviti da se jedan od njih (razloga) odnosi na cenu rada.
Radnici ni u Srbiji ne žele više da rade za 500 do 600 evra mesečno. Tome u prilog činjenica da FCA Srbija svakodnedljeno, kako doznajemo, napusti više radnika, no što fabrika uspe da ih angažuje. Posao napuštaju i tek angažovani radnici kad, tvrde upućeni, vide i(li) čuju kolika im je mesečna zarada, čiji je prosek u kragujevačkoj fabrici trenutno između 60.000 I 70.000 dinara. Ne pomažu ni ubeđivanja sindikalaca da će o višoj ceni rada moći da se pregovara tek kad proizvodne linije i montažne trake budu krenule da rade punom parom. Otuda malo ko i zna koliko je trenutno ljudi na platnom spisku FCA Srbija. Konkursi za prijem novih radnika konstantno vrte i po reklamnim ponaoima po širem centru Kragujevca. Menadžment FCA Srbija smatra da je za očekivanu proizvodnju do 150.000 vozila godišnje neophodno oko 2.500 radnika, odnosno čak 500 trudbenika više od broja zaposlenih najavljenog u julu prilikom domaće promocije električne verzije modela Fijat grande panda u Kragujevcu.
Šef Stelntisa za Evropu Žan Filip Ipartito upozorio je onomad u Kragujevcu i na visoke troškove transporta vozila proizvedenih u Kragujevcu. Prema njegovoj računici, naime, transport gotovih automobila od Kragujevca do centralne Evrope, na primer, košta čak oko 800 evra po vozilu, pri čemu se najveći deo tog troška beleži u Srbiji. Godine 2017., troškovi transporta Fijatovih vozila od Kragujevca do evropskih tržišta iznosili su 320, a 2021. nešto ispod 650 evra po automobilu. Kontinuirani rast troškova transportaFijatovih vozla dobrim delom posledica je višegodišnjeg izbegavanja države Srbije da ispunu ugovornu obavezu prema Fijatu (sada Stelantisu) iz 2008. godine. Država Srbija bila je u obavezi da do početka proizvodnje prvog novog Fijatovog modela (500L) završi auto-put od Kragujevca do Koridora 10 (kod Batočine) , izgradi Južnu obilaznicu oko Kragujevca koja bi prolazila kroz fabrički krug FCA Srbija i da elektrificira prugu Lapovo – Kragujevac – Kraljevo, kojom se kompozicije sa gotovim vozilima uključuju na prugu Beograd – Bar.
Fijat je u FCA Srbija proizvodnju prvog novog modela počeo u julu 2012. Dvanaest i po godina docnije, država Srbija nije završila auto-put od Kragujevca do Koridora 10, na Južnoj obilaznici nije pobola ni ašov, umesto nje, krajem prošlegodine počela je da gradi Severnu obilaznicu (po ceni od 15,5 miliona evra po kilometru), koja zaista, u širokom luku, zaobilazi Kragujevac, ali i FCA Srbija i gotovo kompletnu kragujevačku industriju. Pruga Lapovo – Kragujevac – Kraljevo donekle je modernizovana na relaciji Lapovo – Kragujevac, ali kompozicije od Kragujevca do Kraljeva, podsetimo, “tutnje” brzinom od svih 28 kliometara na sat, što je dvostruko sporije nego krajem 19. veka. Otuda se osnovano pretpostavlja da će ozbiljan broj novoproizvedenih vozila iz Kragujevca prema evropslkim tržištima da se otprema drumskim šleperepima, što dramatično povećava troškove prevoza gotovih vozila i tako se, izvesno, došlo do cene transporta automobila od Kragujevca do centralne Evrope od 800 evra po vozilu.
Pretpaltna prodaja električne verzije modela Fijat grande panda u Francuskoj i Hoilandiji počela je još u okotobru prošle godine, u medjuvremenu je startovala u Velikoj Britaniji, Španiji i u još nekoliko evropskih zemalja, a od 28.januara šumadijsku električnu Pandu mogu da naruče i kupci u Italiji, gde će u prodajne salone,kako je oficijelno najavljeno, da stigne početkom marta. U top menadžmentu Stelantisa zadovoljni su odzivom kupaca u Francuskoj i Španiji, nisu nezadovoljni ni interesovanjem u Holandiji i Belgiji, dok se o Nemačkoj ne izjašnjavaju. Do početka februara, u Evropi je registrovano oko 15.000 kupaca električne Pande, iako model još nije stigao u prodajne salone. U Stelantisu očekuju da će, u 2025., samo u Italiji da bude barem nekoliko desetina hiljada kupaca.
Veruju da će, pored dobog dizajna, udobne i vrhunski opremljene unutrašnjosti, te unikatnog rešenja za punjenja baterije, kao i činjenice da će Grande panda u dogledno vreme, da ima i pogon na sva četiri točka (4X4) taj model kineskoj i evropskoj konkurenciji, moći da konkuriše i cenom.U Stelantisu i drugim velikim evropskim proizvodjačima automobila očekuju i podršku Komisije EU koja su nedavno, u Davosu, kroz subvencionisanje plasmana električnih automobila iz evropskih fondova u svim zemljama EU, najavili predsednica EK Ursula fon der Lajen i nemački premijer u ostavci Olaf Šolc. U Francuskoj će, primerice, jeftinija “red” verzija električnePande da košta 24.900,askuplja “la prima”varinatta 27.900. Ali, kako Vlada Francuskeza kupovinu električnih vozila daje subvencije do svih 7.000 evra,plus 2,500 evra za kupovinu uz zamenu za stari automobile, to će elektrčna Grande panda u “zemlji galskih petlova”, moći da se kupi po ceni od 15.400, odnosno 18.400 evra. U Holandiji, “red” varijnta elrktrične Pande košta 25.900, odnosno 23.040 evra uz državnu subveniciju od 2.950 evra, dok će luksuznija “la prima” verzija koja se prodaje po ceni 0d 28.880, uz podršku državu, moći da se pazari za 26.040 evra. U Velikoj Britaniji električna Grande panda (ne navodi se verzija) košta 20.975 funti, odnosno nešto više od 25.000 evra.
Jeftinija “red” verzija električna Grande panda u Italiji će, navode tamošnji mediji, da se prodaje po ceni od 24.900 evra, dok će skuplja “la prima” da košta 27.900. Hibridne verzije Pande, sa tri paketa opreme – Pop, Icon i La Prima – koštaće na Apeninskom poluostrvu od 18.900 evra do 22.900 evra. Električna Fijat grande panda i u Srbiji bi, prema dostupnim informacijama, trebalo da se prodaje po ceni nešto manjoj od 25.000 evra, s time što domaći kupci već od početka ove sedmice (do kraja oktobra) mogu da apliciraju za subvenciju od 5.000 evra, što znači da će automobile da ih košta nešto manje od 20.000 evra. Za podsticaj plasmanu šumadijske Pande u Srbiji je predvidjeno 170 miliona dinara, čime ove godine može da se subvencioniše kupovina električnih 270 Pandi. U Srbiji je, u prethodnih pet godina, koliko traje subvencionisani plasman električnih vozila, prodato oko 2.800 vozila te vrste.
I da, električna, hibridna i benzinska Grande panda, kojom se Fijat vraća u “B” segment (ili klasu), u kojoj je decenijama unazad bio neprikosnoveni lider na evropskim tržištima (prodao više od 23 miliona automobila te klase), model je kojim italijanski proizvodjač nastoji da se na velika vrata vrati na globalno automobilsko tržište. Otuda će Fijat grande panda u dogledno vreme, pored Kragujevca, početi da se proizvoditi i u fabrikama Stelantisa na drugim lokacijama “zemnog šara”.