Prvi dan Festivala mentalnog zdravlja, dr Perović: Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja

Društvo Grad naslov
  • Mentalno zdravlje je nacionalni kapital. Sama definicija zdravlja, koja kaže da je to stanje telesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti, ukazuje da nema zdravlja bez mentalnog zdravlja, istakla je doktorka Suzana Perović, jedan od predavača na večerašnjoj tribini.

Povodom obeležavanja Svetskog dana mentalnog zdravlja danas je otpočeo Festival mentalnog zdravlja u Kragujevcu. On se u našem gradu prvi put organizuje, a pokrenut je od strane Instituta za mentalno zdravlje Vojvodine povodom obeležavanja 10. oktobra.

Festival će trajati deset dana i obuhvataće različite manifestacije, tribine i predavanja. Realizuju ga Dom zdravlja Kragujevac Savetovalište za mentalno zdravlje, Engram – udruženje studenata Psihologije, katedra za Psihologiju, PMF Kragujevac i SKC Kragujevac.

Na tribini u SKC-u centralna tema ticala se povezivanja fenomena empatije i sindroma sagorevanja kod neformalnih negovatelja dementnih pacijenata. Za sve posetioce bila je upriličena i izložba čije su organizatorke psihološkinje Milena Nenadić i Anastasija Delić.

Za Glas Šumadije doktorka Suzana Perović, neuropsihijatar i šefica Savetovališta za mentalno zdravlje u Kragujevcu, naglasila je važnost mentalnog zdravlja, kao i činjenicu da svaki dan treba da bude posvećen ovom aspektu našeg zdravlja.

  • Šira javnost se posveti mentalnom zdravlju samo kada je dan mentalnog zdravlja, i nekoliko dana oko toga kada su neke manifestacije. Ove godine organizujemo festival sa različitim aktivnostima i uz učešće različitih grupa, zdravstvenih, socijalnih, studentskih organizacija, nevladinih organizacija, svaki događaj je tematski.

Istakla je da su se oni odlučili za jednu, u ovom trenutku, vrlo osetljivu grupu, a nedovoljno prepoznatu od javnosti, grupu pacijenata koji boluju od demencije i njihovih negovatelja koji su još uvek nepoznati od sistema, a rade jedan vrlo težak i odgovoran posao.

  • U svemu tome oni vrlo emotivno investiraju, jer se u principu brinu o bliskim članovima porodice, tako da smo odlučili da prvi događaj posvetimo toj grupi. U Savetovalištu radimo i psihijatrijski, psihološki i socijalni pristup. Sa demencijom radimo gotovo svaki dan i kada su one u pitanju, Srbija, kao jedna od njastarijih zemalja u svetu, nalazi se u situaciji velikog praska, koji će biti veliki i socijalni i ekonomski problem.

Doktorka je rekla da moramo da shvatimo koliko je važno prepoznati demenciju na vreme i koliko je bitno naći način podrške negovateljima, jer su u velikom procentu neformalni negovatelji supružnici, snaje, ćerke, sestre.

  • To je grupa koja ima svoje živote, poslove, porodicu, kada sve to dodate uz jednu brigu o nekome koga mnogo volite, a ko polako odlazi od vas, onda je to jedno neverovatno psihološko opterećenje za negovatelje koji polako, kroz vreme sagorevaju. Ogroman je procenat poteškoća kod neformalnih negovatelja, jedan veliki deo oboleva od depresije, a kod drugog dela se dešava da se telesno razbole.

Ona je još dodala da je važno skretanje pažnje javnosti, jer „ako svi ćutimo, ne dešava se ništaˮ.

Pored doktorke Perović, još jedna učesnica tribine bila je i doktorka Branka Jestrović, psihijatar Savetovališta mentalnog zdravlja, složila se sa svojom koleginicom da je važno više govoriti o negovateljima dementnih osoba i poteškoćama sa kojima se svakodnevno susreću.

  • Od velikog značaja je i da se negovatelji upoznaju sa nekim pravilima kako bi bolje negovali tu osobu. Samim tim bi olakšali dementnoj osobi, a i sebi. Treba bolje upoznati osobu koja je bolesna. To nije problem kada su članovi porodice u pitanju, ali kada je neka druga osoba negovatelj, treba upoznati život te osobe, treba je prihvatiti sa uvažavanjem, iako često rekacije demetne osobe nisu adekvatne. Bilo koja vrsta stresa dovodi do pogršanja stanja dementne osobe, a kada se oni uznemire, uznemiri se i negovatelj.

Doktorka Jestrović je istakla da je neophodno da najbliža okolina pruži razumevanje licima koja su negovatelji, jer je to težak posao, zbog koga često imaju određene posledice.

Dotakla se i svakodnevne prakse sa kojom se susreće i naglasila da se razbijaju predrasude kada su odlasci kod psihijatra i psihoterapeuta u pitanju.

*Potreba građana južno od Beograda je da imaju svoju nacionalnu mrežu. Ovaj tekst nastao je u okviru te inicijative koju čine medijske kuće Južne vesti, Ozonpress, Glas Šumadije i Bujanovačke.

Piše: Sandra Solujić
Fotografije: Lazar Novaković
Tagovi:

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.