Drugi demanti profesora muzičke škole „Dr Miloje Milojević“ koji žele da se nastava održava, na pismo profesora ove škole koji su u blokadi, objavljeno 20. marta, prenosimo u celosti u nastavku teksta:
„Nakon objavljivanja teksta pod nazivom „Pismo profesora Muzičke roditelje đaka: Nije tačna
informacija da škola u ponedeljak počinje da radi“ i našeg prvog odgovora, ostali smo
inspirisani za još jedan demanti koji želimo da iznesemo u javnost.
NARATIV: „Informacija da škola od ponedeljka, 24. marta 2025. godine, nastavlja sa radom
je netačna.“
ČINJENICA: Transparentno sprovedena anketa od 19. marta 2025. nedvosmisleno pokazuje da
81, od ukupno 142 nastavnika u Muzičkoj školi, izražava jasnu volju za nastavkom obrazovnog
procesa. Potpisi ovih pedagoga nisu anonimni, već dokumentovani i dostupni nadležnim
telima, čime se neupitno potvrđuje da autentična većina kolektiva stoji iza inicijative za
otvaranjem vrata znanja.
O BEZBEDNOSTI I BLOKADI
MANIPULACIJA: „Odluka Nastavničkog veća o obustavi nastave zbog ugrožene
bezbednosti i dalje je na snazi. Đački parlament proglasio je blokadu škole, zbog čega je
organizovanje i realizovanje nastave nemoguće.“
REALNOST: Narativu o ugroženoj bezbednosti protivreči svakodnevna praksa samih
protagonista blokade — maturanata i potpisnika spornog pisma — koji ne oklevaju da u
navodno nebezbednom prostoru škole borave sa svojom maloletnom decom. Ovakav paradoks
postavlja logično pitanje: ako je ustanova zaista nebezbedna, čemu svakodnevno prisustvo u
njoj?
O NAVODNIM PRITISCIMA UPRAVE
MANIPULACIJA: „Direktorka Svetlana Stojilković vrši nesnosne pritiske, javno
omalovažava učenike i kolege i izaziva sukobe.“ i „Najoštrije osuđujemo širenje netačnih
informacija kojim rukovodstvo pokušava da izvrši pritisak, izazove nered i stvori
dodatne tenzije. Ovakvo postupanje direktno ugrožava bezbednost svih učesnika u
obrazovnom procesu.“
REALNOST: Dijametralno suprotno iznetim tvrdnjama, značajan deo kolektiva već puna dva
meseca upravi upućuje apele da omogući neometano odvijanje nastave. Uprkos nesagledivoj
šteti koju trpe mladi muzičari, čiji je razvoj posebno osetljiv na prekide, direktorka ne
vrši pritiske, već naprotiv — nastoji da artikuliše i sprovede legitimne zahteve kolektiva
koji se izjašnjavaju da žele da se vrate obrazovnom procesu.
Kvalifikovanje redovnih upravljačkih aktivnosti kao „pritisaka“ predstavlja duboko
problematično tumačenje i obezvređivanje samog koncepta rukovođenja. Organizacija rada
velike obrazovne ustanove nužno podrazumeva koordinaciju, delegiranje zadataka i praćenje
njihovog izvršavanja — elemente koji se u normalnim okolnostima smatraju standardnim
procedurama, a ne nedozvoljenim pritiscima.
Paradoksalno je da manjinska grupa percipira svako legitimno obraćanje rukovodstva kao
pritisak, čime se stvara atmosfera u kojoj uprava ne može da obavlja svoje zakonom propisane
nadležnosti. Ovakva interpretacija vodi u institucionalnu paralizu i negira samu suštinu
organizacione hijerarhije. Sve ukazuje na protivrečnost — grupa koja se poziva na potrebu da
„institucije rade svoj posao“ (što je i jedan od proklamovanih ciljeva studentskih blokada)
istovremeno opstruira upravo takvo funkcionisanje institucije.
Banalizacija ozbiljnog obrazovnog procesa dostiže vrhunac u situaciji gde oni koji se
deklarativno zalažu za rad institucija aktivno onemogućavaju njihovo osnovno
funkcionisanje. Ova kontradikcija ilustruje suštinski raskorak između proklamovanih
ciljeva i stvarnih aktivnosti oponenata redovnog rada škole.
O LEGITIMNOSTI SPROVEDENE ANKETE
ISKRIVLJENO OGLEDALO: „Google anketa o nastavku rada je nelegitimna, podložna
manipulacijama i sprovedena pod pritiscima.“
JASAN ODRAZ: Anketa od 19. marta predstavlja uzor transparentnosti — sprovedena je
proverljivo, uz dokaze sa jasno identifikovanim potpisima nastavnika, čime se
onemogućavaju bilo kakve manipulacije ili zloupotrebe. Za razliku od epizode od 21. januara,
kada je sprovedena anonimna anketa sumnjive verodostojnosti, ovo jasno iskazivanje volje
većine nastavnika pokazuje istinski puls kolektiva.
O PITANJU DOSTOJANSTVA I PRAVDE
PRIVID: „Ovo nije samo pitanje nastave. Ovo je borba za dostojanstvo, pravdu i sigurno
okruženje za učenike i nastavnike.“
SUŠTINA: Pozivanje na etičke vrednosti poput dostojanstva i pravde postaje isprazna
retorika kada je praćeno dvostrukim aršinima. Paradoksalno, upravo ona manjina koja
opstruira nastavni proces privatno organizuje časove za privilegovane učenike — najčešće
decu kolega istomišljenika. Ovakva praksa suštinski negira principe pravde i dostojanstva
prema ostalim učenicima i njihovim porodicama, kojima je uskraćeno pravo na obrazovanje.
O NAVODNIM SEBIČNIM INTERESIMA
MANIPULACIJA: „Učenici trpe posledice sebičnih interesa rukovodstva i manjinskog dela
kolektiva.“
REALNOST: Upada u oči ironija da upravo malobrojna grupa koja je izvršila blokadu i
onemogućila kolege u obavljanju njihovih profesionalnih dužnosti upire prst na navodne
sebične interese drugih. Činjenica da je većina kolektiva nedvosmisleno izrazila želju za
povratkom pedagoškom radu svedoči o njihovoj predanosti zaštiti neotuđivog prava svih
učenika na kvalitetno obrazovanje.
REZIME
U ambijentu izuzetne složenosti i delikatnih okolnosti, kada je harmonija kolektiva
narušena i izložena raznim negativnim silama, uprava škole nastoji da uspostavi ravnotežu
i stabilizuje obrazovni proces. Umesto neutemeljenih optužbi, kolegijalna podrška je
potrebna i onima koji ulažu napore da očuvaju integritet i koheziju institucije u ovim
turbulentnim vremenima.
Aktuelna blokada nastavnog procesa nanosi veliku štetu mladim talentima, čiji je muzički
razvoj zaustavljen u ključnoj fazi njihovog umetničkog oblikovanja. Muzičko obrazovanje, za
razliku od mnogih drugih disciplina, ne trpi duge cezure — svaki propušteni dan značajno
utiče na kvalitet i perspektivu naših budućih virtuoza.
Istovremeno, obrazovna institucija mora ostati imuna na sve političke uticaje, bilo
eksplicitne ili prikrivene. Emotivni naboj koji proizvodi solidarnost sa studentskim
blokadama nije adekvatno sadržan u svakodnevici. Možda nas od suštinskog razumevanja deli
nevidljiva barijera koja zamagljuje krajnje konsekvence ovakvog delovanja, jer se ne vidi ša je
iza „kraja“. Ta neuhvatljiva politička dimenzija koja prožima kontekst ne sme biti faktor
dezorijentacije i destrukcije.
Ono što se predstavlja kao „borba za dostojanstvo“ u suštini je neprimereno nametanje volje
„manjine ili većine“ koja sputava „većinu ili manjinu“ u ispunjavanju njihovih
profesionalnih i moralnih imperativa.
Na kraju, nastavnici škole, neki svojevoljno, drugi – ne, suočavaju se sa dodatnom nepravdom
u vidu drastičnog umanjenja ličnih dohodaka, što je nanelo ozbiljan udarac njihovoj
ekonomskoj stabilnosti. Ovo umanjenje predstavlja materijalni gubitak, simboličko
obezvređivanje, i dodatno produbljuje osećaj nepravde i profesionalne marginalizacije.
Ovaj tekst nije samo demanti — on je poziv na povratak profesionalnim vrednostima,
odgovornosti i dostojanstvu naše ugledne obrazovne ustanove.
Kragujevac, mart 2025.“