Rođen je 1952. godine u selu Sekurič u srcu Šumadije. Godine 1967. godine upisuje slavnu bogosloviju Svetih Kirila i Metodija u Prizrenu. Prizren je doživljavao kao svoj drugi zavičaj. Kasnije u životu vraćaće mu se više puta. Bogorodica LJeviška, Pećka Patrijaršija, Dečani, Sveti Arhangeli su zauvek postali deo njega. Bogosloviju završava 1972. godine kao đak generacije. Imao je tu čast da njegovu diplomu kako je isticao potpišu dva Patrijarha, blaženopočivši Patrijarh Pavle i blaženopočivši Patrijarh Irinej.
U čin sveštenika rukopoložen je 1974. godine od strane blaženopočivšeg prvog episkopa šumadijskog Valerijana. Episkop ga postavlja za paroha u šumadijskom selu Vlaška, pod Kosmajem- arhijerejsko namesništvo mladenovačko. Zajedno sa svojim parohijanima obnovio je stari parohijski dom i izgradio novi parohijski dom. Godine 1982. odlikovan je crvenim pojasom od strane blaženopočivšeg episkopa Save. Blagoslovom Episkopa Save u decembru 1985. godine prelazi u cvetojevačku parohiju u arhijerejskom namesništvu kragujevačkom i na toj parohiji ostaje do 1987. godine. I u ovoj parohiji, njegovi parohijani su ga sledili. Zajedno su započeli parohijski dom, čiji su temelji osveštani za vreme njegovog službovanja u Cvetojevcu.
Prelaskom u Staru Crkvu, dobija zaduženje da nadgleda radove na crkvi Hristovog Vaskrsenja na Bozmanu i započinje temelj crkve Svetog Kneza Lazara u Beloševcu.
Godine 1988. postaje deo bratstva Sabornog hrama Uspenija Presvete Bogorodice u Kragujevcu, gde sa svojom braćom sveštenicima učesvtuje u živopisanju hrama. U to vreme je bio sekretar i blagajnik Crkvene opštine kragujevačke. Bio je jedan od bliskih saradnika i lični vozač Blaženopočivšeg episkopa Save.
Blagoslovom episkopa Save otpočinje izgradnju hrama Svetog Save u naselju Aerodrom u Kragujevcu i 1990. godine osveštani su temelji ove svetinje. Kao prvi starešina ovog hrama u periodu od 1990. -2007. godine utkao je sebe u svaku ciglu ovog hrama. Za vreme njegovog službovanja hram je u potpunosti završen, sa delimičnim živopisom. U ovo vreme sa svojim parohijanima otpočeo je i gradnju crkve Začeća Svetog Jovana Krstitelj u selu Jovanovac kraj Kragujevac koju je doveo do centralne kupole.
Od strane episkopa Save 2000. godine proizveden je u čin protojereja na dan svoje krsne slave Svetog Arhiđakona Stefana 9. januara, a 9. oktobra 2000. godine od strane administratora Eparhije šumadijske G. Vasilija biva proizveden u čin protojereja-stavrofora.
Godine 2007. postaje paroh desimirovački. Za njegovo službovanje u ovoj parohiji živopisana je i renovirana crkva Svete Nedelje u Desimirovcu, renovirana sala za narod, završena Crkva Svete Trojice u Cerovcu. Godine 2010. biva odlikovan ordenom Vožda Karađorđa od strane episkopa šumadijskog G. Jovana.
Februara 2014. godine proslavio je liturgijski 40 godina svešteničke službe, a 1. septembra 2014. godine odlazi u penziju. Pre godinu dana proslavio je 50 godina sveštenički službe i do kraja aktivno je učestvovao u Liturgijskom životu crkve.
U penziji služi u manastirima njegovog rodnog Levča. Rado se odazivao pozivima sestrinstva manastira Pećke Patrijaršije i bratstva metoha manastira Hilandara- Kakova
Upokojio se na dan Vaskrsenja Gospodnjeg u prisustvu svoje dece i pevanje tropara Hristos vaskrse.
Opelo i sahrana obaviće se na Vaskrsni Utorak 22. aprila u 14 časova u njegovom rodnom selu Sekuriču, a pre toga biće služena Sveta Liturgija istog dana sa početkom u 9 časova.