Sutra ujutru ću se ponovo probuditi i otići pred školu, ali ne da učim, ne da slušam časove, ne da razmišljam o budućnosti, već da blokiram. Da stojim, da čekam, da se borim.
Kažu da sam samo još jedan maturant koji ne razume sistem, koji ne zna kako stvari funkcionišu, koji se buni bez razloga. Ali ja razumem. Razumem više nego što bih želeo.
Razumem kada vidim roditelja koji radi u prosveti kako broji poslednje dinare i pita se da li će ovog meseca uopšte dobiti platu. Razumem kada vidim kako mu je glas umoran, a leđa povijena, ne od godina, već od svega što je proživeo radeći posao koji voli, a koji ga sada ponižava.
Razumem kada vidim profesore kako ćute dok im prete. Kako se okreću i skreću pogled jer znaju da, ako progovore, mogu da izgube sve. Kako nastavljaju da dolaze na posao, ne zato što veruju u ovaj sistem, već zato što nemaju izbora.
Razumem kada mi kažu da budem „pametan“ i da ne talasam. Da završim školu, upišem fakultet i ćutim. Da odradim ono što se od mene traži i ne postavljam suvišna pitanja.
Ali ja ne mogu.
Ne mogu da gledam roditelja koji je proveo život u učionici, a sada nema dovoljno da plati račune. Ne mogu da slušam kako se prosvetni radnici tretiraju kao brojke, kao potrošni materijal, kao teret koji treba disciplinovati, a ne kao stubovi društva.
Ne mogu da prihvatim da živim u zemlji u kojoj se ucenjuje, preti, uskraćuje, a da svi samo sležu ramenima i nastavljaju dalje.
Kažu mi da neću ništa postići. Da će proći dani, nedelje, meseci, a na kraju će sve ostati isto.
Možda hoće.
Možda će oni koji su danas gladni biti gladni i sutra. Možda će oni koji danas strahuju za svoju budućnost strahovati i sledeće godine. Možda će ovi što donose odluke i dalje donositi odluke kao da se ništa ne dešava.
Ali ako sada odustanem, onda sam deo tog sistema. Onda sam prihvatio da sam samo broj, samo nebitna jedinka koja ne može ništa da promeni.
A ja ne želim da budem taj.
Ne želim da budem deo tišine koja dozvoljava da se ovakve stvari dešavaju.
Ne želim da budem još jedan koji se pomirio sa sudbinom i rekao: „Tako je kako je.“
Ne želim da jednog dana, kada budem odlazio iz ove zemlje, nosim sa sobom gorak ukus poraza jer nisam ni pokušao.
Zato ostajem ovde. Zato stojim pred školom, u blokadi, dok me ubeđuju da ništa ne može da se promeni.
Zato čekam da vidim – da li vas boli? Da li osećate stid?
Da li se makar na trenutak zapitate kako bi bilo da ste na našem mestu? Da gledate svoje roditelje kako rade i ne primaju platu? Da stojite pred školom i znate da sutra možda nećete imati šta da jedete?
Ako ne osećate ništa – onda je jasno zašto smo ovde.
A ako osećate – onda je vreme da nešto promenite.
Momak indokrinisan do maksimuma napumpan nažalost,on se brine za profesorske plate i neke gluposti sto nema veze sa realnošću,a za roditelje u vezi njihovih plata i života pa valjda vidimo da se bolje živi,u svemu ovome ova deca kao ovaj momak nezna sta znači nemati,inflacija,bombardovanje,ratovi itd…da je to doživeo i preživeo sa svojom porodicom sigurno BiH drugačije razmišljao ali nije on kriv,želim mu da se otrezni i da se vrati školovanju sto je njegov prioritet u životu a ne da bude blokader to zanimanje nije poznato nigde pa ni kod nas.
Poštovani, možda bi „momku“ trebalo objasniti i ko je bio na vlasti kada smo imali ratove, sankcije i bombardovanje, kao i ko je pred međunarodnim sudovima osuđen za ratne zločine. Bilo bi lekovito da se o tome govori
Ako je neko indoktriniran, onda ste to Vi. Ne znam gde to i ko bolje živi? Možda Vi, ja ne, a ne ni moje dete koje je kako vi kažete blokader i ja sam ponosna na njega. Indoktrinirani su nezaposleni koji na naprednjačkom mitinzima za hiljadu dinara slušaju kako je Srbija ekokomski tigar.., ili oni jadnici što bauljaju po torovima poput Ćacilenda, ili takve glave kao Vaša, ispranih mozgova koji vide neki bolji život. Gde? Kod Informera, Jovane Jeremić, Pinka, Šešelja i njegovog lopovakog nakota !!! Ostavite decu na miru da se bore za sebe i svoju budućnost! Na kraju ona su ta koja treba da ostanu ovde i čašu vode nam donesu i meni, a i Vama.
Lepo je što brine za probleme profesora. Za njihovu egzistenciju.
Ne treba on da se otrezni nego ti…ali ti si vec odabrao da budes rob, jedi svoj sendvic i uzivaj, a nas pusti da menjamo svet na bolje…i malo da se naucis pravopisu, vidim da ti nisi pohadjao skolu ni kada nije bilo blokada….nek si ziv i zdrav, sve najbolje ti želim
Sram te bilo Sale,ja sam precisely I sankcije I inflaciju I bombardovanje,za vreme ove iste vlasti. A sada od te iste vlasti dozivljavamo teror I lopovluk I silne afere I korupcije. A nismo uspeli da ih se resimo kada je trebalo I ostavili smo na ova mlada pleca resavaju nase probleme. I umesto da podrzis I divis ovoj mladosti I odlucnosti ti pljues I kritikujes.
Poštovana Jovanka,danas je 2025-a godina. Toliko se stvari desilo kod nas,a pre svega oko nas,toliko dokumenata,svedočenja, naučnih radova,emisija koje dokazuju i objasnjavaju šta se desilo,zašto se desilo,izjave aktera tada,ma šta god hoćete,ako hoćete da pronađete….i Vi i dalje isti narativ imate…
Koja demagogija…….