KORUPCIJA I OSTALE UMETNIČKE SLOBODE – autorski tekst Obrada Turkovića:
Neke istine su vidljive golim i okom, i nisu potrebne složeni pravni i birokratski postupci da bi bile potvrđene, ali tu nastaju umetničke slobode onih koji bi tu istinu da izokrenu i sakriju. To je ono staro filozofsko pitanje razlike između pravde i prava.
Danas sam imao sednicu kao član Anketnog odbora koji sagledava okolnosti vezanih za donošenje Zaključka Gradskog veća broj 400-3011/23-V… široj javnosti poznato kao afera 296 miliona ili afera Zastavin servis.
Kako te umetničke slobode funkcionišu u cilju izbegavanja istine i pravde.
Prvo, opozicija zatraži pre godinu dana sednicu po hitnom postupku na ovu temu, Vlast u umetničkom zanosu zakaže sednicu ali se na istoj ne pojavi, i zbog nedostatka kvoruma ta sednica se ne desi.
Drugo, na redovnoj sednici opozicija u znak protesta nekom svojom umetničkom slobodom odluči da ćutanjem (skoro 2 puna dana) za skupštinskom govornicom ukaže na zloupotrebu prava da građani znaju istinu šta se dogodilo. Ishod pritiska je pristanak vlasti da se formiraju dva Anketna odbora na temu Tržnice i Zastavinog servisa.
Treće, budeš još veći umetnik pa odlažeš sednicu Anketnog odbora skoro šest meseci, jer je predsednik odbora iz vlasti i samo je na njemu kada će biti sazvana sednica. Opozicija napravi medijski pritisak i tek tada počinje sa radom.
Četvrto, u toku sednica RTK Kragujevac bude umetnički kreativna pa falsifikuje izjave opozicionih članova Anketnog odbora i u montaži iseče najbitnije delove izjava.
Peto, ono što je izvesno, da će članovi Anketnog odbora iz redova vlasti, kao što su učinili i po pitanju Tržnice, izglasaće prostom većinom da nije istina ono što se golim okom može videti.
Za sebe znam, da kada bi znao da sam sve svoje poslove radio savesno i u skladu sa interesom svog grada, u skladu sa zakonima ove zemlje, vreme bi bilo moj saveznik i trudio bih se da što pre ta moja istina dođe na videlo. U slučaju ljudi za koje svi mi u opoziciji sumnjamo da nisu činili stvari kako valja, izgleda vreme je samo saveznik u cilju odlaganja stvari ne bi li se one zaboravile ili nekako zataškale.
Vreme promena već izvesno dolazi, a samim tim i vreme pravde i slobode.