Narandžasta jakna puna bedževa i megafon kao oružje protiv nasilja, postali su simbol studentskih šetnji. Čovek koji simboliku ovih stvari oživljava i studente prati u stopu, Nikola Brlov, kako kaže, običan je dečko iz sela Vučkovice, kod Kragujevca, koji se bori za bolji život svih ljudi.
Ovo nije prvi put da se bavi društvenim aktivizmom, ranije se, kaže, zalagao za promenu zakona o kladionicama u Srbiji, a da aktivno učestvuje u studentskim šetnjama motivisali su ga ljudi poput Novaka Đokovića, koji su i sami podržali studente.
- Dobijamo informacije da iza ovoga stoje strane službe, ovi ili oni, iza toga stoje samo pravi Srbi, ljudi koji mnogo vole ovu državu i koji će sve uraditi da pobede zlo, rekao je Nikola.
Prva šetnja u kojoj je Nikola učestvovao bila je šetnja od Farmaceutskog fakulteta do Kragujevca, zatim šetnje iz Zrenjanina ka Vršcu i iz Kragujevca ka Nišu, a onda i šetnja iz Kragujevca ka Beogradu. Na ovoj šetnji je studente iz Kragujevca dopratio do Mladenovca, a zatim se priključio studentima koji su iz Novog Sada prešačili ka Beogradu.
- To mi je mnogo značilo, iz razloga što je sve krenulo iz Novog Sada, tamo je petnaest ljudi izgubilo živote i tih 15 ljudi, sada i šesnaesti dečko koji je preminuo, nikada se više neće vratiti. To je katastrofa koja nas je sve zadesila i koja nas je sve pokrenula, kazao je.
Između ovih šetnji Nikola je pratio i maturante i srednjoškolce, ali i protestna okupljanja širom Srbije. U ovome, kako kaže, sam učestvuje, sa svojim vozilom koje je pre protesta koristio u radu njegove firme koja se bavi međunarodnim transportom. Kaže i da je sada u potpunosti stao sa radom i posvetio se pomaganju studentima.
Najdraža šetnja mu je iz Zrenjanina ka Vršcu, jer je na toj šetnji dobio i zahvalnicu.
- Kada dođem tamo gde se dodeljuju te medalje, ja stanem i podržavam sve studente i ne uzimam medalju, to su zaslužili oni koji šetaju. Kada smo bili u Vršcu u toj hali, ujutru kada smo se probudili čitali su imena i dodeljivali diplome. Na kraju, pošto nisu znali kako se prezivam, oni su napisali „za vozača Nikolu“ i to je meni bilo mnogo emotivno, jer su se oni sami setili to da urade, istakao je Nikola.
Napomenuo je i da primećuje razliku u atmosferi u odnosu na prvu i poslednju šetnju koju je pratio, primećuje, kako kaže, sve više ubačenih ljudi koji pokušavaju da izazovu svađe i incidente. Sa medijima nikada nije imao problem, ali kao neko ko budnim okom i u svakom trenutku prati šetnje primećuje da, upravo zbog nedostatka potpune slike, mediji, često naprave heroje od ljudi koji su u tim šetnjama ne ponašaju baš najbolje.
Svoju ulogu u šetnjama vidi i u podizanju atmosfere kod studenata, ali i u sprečavanju incidenata na protestnim skupovima. To čini svojim megafonom koji je, kako kaže, sasvim slučajno završio kod njega u vozilu.
- Desila se situacija, kada su gimnazijalci šetali u Beogradu, 10. marta, posle šetnje i RTS-a, građani su ušli u Pionirski park, gde sam ja u masi građana, dobrih ljudi, običnih ljudi, ljudi koji su tu da pomognu, video neke ljude koji su mi bili čudni. Osetio sam da imaju plan da izazovu neke nerede i napave katastrofu. Ušao sam u tu masu između policije i ljudi, kada su ljudi bili na pola meta od policije i uspeo posle nekih 12 ili 13 minuta, da celu grupu ljudi izvedem iz parka i da odemo dalje i da se smiri situacija, kaže Nikola.
Na društvenim mrežama širi poruke mira i pruža podršku i pripadnicima policije i žandarmerije, jer kako kaže, da sistem veruje da će ga policija zaštititi, vlast ne bi dovodila pivatna obezbeđenja. Građane poziva na mudre poteze koji ne podrazumevaju nasilje, a veliki protest u Beogradu vidi kao jednu veliku pobedu mirnih demonstracija. Kaže i da je dan nakon protesta energija na fakultetima malo opala, ali i da je pokušao da ih oraspoloži. Nanapominje i da je istog dana u svojoj, sada već prepoznatljivoj, jakni i sa megafonom sam prošao pored Skupštine dok su svi oni koji su, kako kaže, dovedeni da prave incidente tamo stajali. Tada nije doživeo nijednu neprijatnost.
- Tog dana kada je bio protest u Beogradu, tog dana je bila i sahana Zorana Đinđića i sa neba je on ponosan na sve nas, zaključio je Nikola.