Prošlo je više od dva meseca kako su studenti širom Srbije blokirali fakultete i univerzitete u cilju ispunjenja svojih zahteva. Uporni i strpljivi, istrajni u svojoj mirnoj borbi, nisu dozvolili da ih pokolebaju čak ni svakodnevni pritisci koje trpe sa različitih strana. Ostali su u blokadama, dostojanstveni, uporni i hrabri.
A sve je počelo kada se 1. novembra 2024. godine srušila nadstrešnica na rekonstruisanoj i više puta otvaranoj železničkoj stanici u Novom Sadu i odnela petnaest nedužnih života. A nadstrešnica se srušila pod teretom korupcije, nestručnosti, neznanja, kupljenih diploma, bahatosti, laži, nepravde… Blokade fakulteta su počele u Beogradu, a onda se plamen protesta polako rasplamsavao, pa je preko univerzitetskih centara (Novi Sad, Niš, Kragujevac) zahvatio i manja mesta u Srbiji (Aleksandrovac, Ivanjica, Požarevac, Brus, Nova Varoš, Lapovo…), gde ne postoje državni fakulteti, ali postoji ponos, dostojanstvo i želja mladih ljudi za pravednijim društvom.
Ujedinili su se studenti iz cele Srbije, kao i nastavnici i saradnici sa različitih univerziteta, fakulteta, instituta, iz različitih naučnih oblasti i disciplina. Ujedinila ih je želja da žive u pravnoj i nekorumpiranoj zemlji, zemlji bez straha, zemlji pristojnih građana, a ne u zemlji huligana i batinaša.
Šta je sporno u zahtevima studenata, pa vlast ne želi da ih ispuni? Šta je to što se kosi sa principima demokratskog, pravednog i uređenog modernog društva?
Studenti za sve vreme dok traju blokade nisu dodavali nikakve nove zahteve, što govori o njihovoj ozbiljnosti i odlučnosti. Brine ih činjenica da je cela Srbija jedna velika i nebezbedna nadstrešnica projektovana od strane lažnih stručnjaka sa kupljenim diplomama i plagiranim disertacijama. Neznanje i kupljene diplome ovoj zemlji i našem narodu ne mogu doneti ništa dobro.
Peticije podrške studentima potpisuju građani širom Srbije jer se svojom borbom studenti bore za sve građane. Srbija ustaje, budi se iz koruptivne anestezije i pruža podršku svojoj deci, svojoj pameti i budućnosti. Na žalost, često su peticije i pisma podrške sa prikrivenim ličnim podacima, a baš je to naša nesreća. Zašto je problem da u 21. veku ljudi javno iznesu svoje mišljenje i zašto zbog toga (u slučaju da nisu na liniji sa vladajućim strukturama) moraju da snose posledice?
Studenti su sa grafičkih i seminarskih radova prešli na neke ozbiljnije projekte, one životne. Svesni su da je bolje izgubiti jedan ispitni rok nego budućnost. Snažna podrška studentima je stigla i od maturanata širom Srbije. Ti maturanti, koji su blokirali svoje gimnazije u znak podrške studentima, su ponos i budućnost Srbije jer su baš to ona deca koja su prvaci sveta i olimpijski šampioni u disciplinama kao što su matematika, fizika, hemija, programiranje, besedništvo…
Često se na režimskim medijima ovih dana postavlja pitanje legitimiteta plenuma na fakultetima jer u njima ne učestvuju svi studenti. Interesantno je da se to pitanje nije postavljalo onda kada su sa znatno manjom podrškom i učešćem studenata birani studentski parlamenti i predstavnici studenata u telima fakulteta i univerziteta i to sve uz direktno učešće i kontrolu vladajućih partija.
Važno je istaći da studenti u blokadama u najvećem broju slučajeva imaju i podršku uprava fakulteta i univerziteta. Ta podrška nije baš uvek jednoglasna i iskrena, ali je u ovom trenutku i takva veoma važna.
Istakao bih snažnu podršku koja studentima stiže i od fakultetskog nenastavnog osoblja. Lepo je u vreme protesnih šetnji u redovima studenata videti i referente, računopolagače, IT operatere, domare, spremačice… Nemamo mi bolje studente od ovih naših koji u teškim i neravnopravnim uslovima ponosno ispisuju svoje biografije.
Studentima zameraju zašto umesto blakada fakulteta i univerziteta nisu izabrali borbu kroz institucije. Koje institucije? One su u ovoj zemlji razorene i zarobljene. Budite ozbiljni! Hajde, probajte jednom da ispunite ono što ste obećali. Verujte, tu leži rešenje problema. Koga čuvate kroz neispunjavanje studentskih zahteva?
Studenti su ustali jer ne žele da žive u zemlji u kojoj se uspeh rada lokalnih funkcionera ne meri više brojem realizovanih projekata, kilometrima izgrađenih i rekonstruisanih puteva, vodovodnih i kanalizacionih mreža, već brojem autobusa koje su u stanju da napune ucenjenim i bespomoćnim ljudima i koji putuju širom Srbije i pružaju podršku „golom caru“. Vlast, na žalost, od svih demokratskih metoda poštuje i prepoznaje samo pritisak. Zato su fakulteti i blokirani.
Mladi ljudi žele da žive u zemlji koja ima dobre odnose sa svojim susedima. Dosta je bilo ratova, mržnje i nepotrebnih žrtava, a aktuelana vlast, ne samo da nas svađa sa liderima susednih zemalja, nego i sa liderima Srba u tim zemljama, samo zato što pružaju podršku studentskim protestima. Pa, gde su granice?
Ovo je naša zemlja, zemlja i nas koji blokiramo i vas koji ste protiv blokada. Moramo da naučimo da živimo zajedno, da se uzajamno slušamo, uvažavamo i poštujemo. Moramo da napravimo takvu Srbiju.
Dragi naši studenti, morate istrajati u ovoj iscrpljujućoj borbi za ispunjenje definisanih zahteva uz pomoć vaših nastavnika, saradnika i celokpune javnosti. Generacije pre vas su u više navrata započinjale velike borbe sa još većim ciljevima, ali su odustajale pod različitim izazovima i pritiscima. Vi budite drugačiji!
Dokažite vama, nama i generacijama koje dolaze da ste dostojni ovog trenutka i uloge u društvu koju imate.
Ali, samo ispunjenje zahteva ne sme biti kraj našeg puta i naše borbe. Novo jutro posle promena nam samo po sebi neće doneti ništa novo i dobro ako se svi ne promenimo i ne postanemo bolji ljudi. U suprotnom, čekaju nas nova razočaranja, nove tuge i još jedna izgubljena generacija. Ne verujte u brze i lake promene. To ne postoji. Samo kada svako od nas pojedinačno bude vredniji, iskreniji, bolji, istrajniji i pored svojih prava prihvati i deo obaveza, možemo očekivati da naša Srbija bude bolje mesto za život i zemlja iz koje se ne beži već se hrli u nju.