Studenti i maturanti koji su pešačili iz Kragujevca za Beograd, čini se, imali su najviše poteškoća u putu. Odmah prvog dana naišli su na jak vetar i kišu, nije ih zaobišao ni virus, a imali su i dosta povreda od šetnje. Međutim, to ih nije sprečilo da kroz Srbiju prođu uz pesmu i igru, a nisu ni izgubili entuzijazam i želju za borbom.
Sunoć su, nakon dočeka u Beogradu prespavali u Prvoj beogradskoh gimnaziji, gde su ih njihovi drugovi i drugarice iz Beograda dočekali sa medaljama. Osim hrane i smeštaja ponuđena im je i medicinska pomoć organizova od strane roditelja učenika ove gimnazije.
Kako i sami maturanti kažu bilo im je naporno imali su dosta prepreka, ali je vredlo, a kada su ušli u Beograd, kažu, osećali su se kao pobednici. To što ne osećaju umor pravdaju adrenalinom koji ih još drži, a domaćine hvale i kažu da uživaju kod njih.
Motivacija im je, kako su rekli, uglavnom bila potreba da učestvuju u ovome, ali i želja da dokažu starijim generacijama da to što su „stalno na telefonima“ ne zanči da ne znaju za zajedništvo. Jasno su pokazali kako se druženjem postiže viđi cilj.
Prokomentarisali su i da nakon tolikih kilometara šetnje idalje žele da „pumpaju“, a na pitanje da li će biti daljeg pešačenja odgovorili su:
- Plenum će odlučiti.