Miloš Srejović, član Ekološkog ustanka, građanski i ekološki aktivista, juče je iznenada preminuo. Kao i što je živeo, pomažući, dok je sa drugim aktivistima pripremao materijal za veliki skup na Sretenje u Kragujevcu.
Od Miloša Srejovića od juče se opraštaju saborci:
Marica Živanović Poljo iz organizacije nEko brine za Levač napisala je:
Sreju sam upoznala jednog jesenjeg dana 2021. kada smo objavili da imamo saznanja da se spremaju u Dragovu da izvedu istražnu bušotinu za litijum i bor. Iz Kragujevca su predveče došli brzom brzinom on i drugari, te se nas petoro krpetasmo po onom Križu da vidimo o čemu se radi.
Od tog dana nije bilo akcije u kojoj nije makar na neki način učestvovao i podržavao. Prekaljeni borac za Staru planinu, branio je i Levač i Gružu i Jadar i svako drugo mesto, reku, planinu. Sedeo je sa nama na Čibukovoj krivini i čuvao Levač, nije dao Jadar, brinuo je o Gruži i gružanskom jezeru, sekirao se za čitavu Srbiju želeći da svojoj deci ostavi neko bolje mesto za život.
Njegove dobre oči i vedar duh, prijateljski zagrljaj i srčanost su svima bili vetar u leđa.
O šoku i tuzi neću da pišem, ali sad ukapirah da nemam, ili ne mogu da nađem, ni jednu zajedničku fotku, a toliko toga smo zajedno preturili preko leđa. Voleli smo se i podržavali kao rod rođeni.
Aktivista iz Čačka Jevđenije Julijan Dimitrijević Sreji je posvetio pesmu, dok je Sasha Mladenović iz organizacije Bitka za Vlasinu, izrazio je saučešće i napisao da će, jednom kada se bude pisala istorija, njegovo, kao i imena drugih saboraca, moraju da budu upisana.
Laku noć,dobri čoveče, neka ti je laka zemlja. Život je nepravedan…