Više pouzdanih izvora iz domaćeg oružarskog biznisa potvdilo nam je da postoji “nekakav sukob”, između firme GIM, koja se dovodi u vezu sa ocem ministra unutrašnih poslova Nebojše Stefanovića – Brankom (Stefanovićem) i još uvek najznačajnijeg trgovca oružjem u Srbiji i na Balkanu – Slobodana Tešića koji, prema dostupnim podacima, (in)direktno kontroliše više od deset kompanija za izvoz naoružanja i vojne opreme na Bliski istok, sever Afrike drugde po svetu.
Naši sagovornici navode da sukob GIM-a i Tešića datira iz 2017., kad je GIM od do tada marginalnog igrača u oružarskom biznisu, počeo, gotovo izvesno zahvaljujući saradnji sa ocem ministra policije koja, bez obzira na sve demantije vlasti, očigledno postoji – što pokazuju i dokumenti koji su se pojavili u javnosti – da narasta u sve ozbiljnijeg trgovca oružjem. Sukob je uzrokovan interesima, odnosno borbom između dominantnog i trgovca oružjem u naglom rastu za tržišta. Pre svega ona u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Saudijskoj Arabiji. GIM je, kako navode pojedini trgovci oružjem, sa kojima su list DANAS i Glas Šumadije na vezi, izgurao Slobodana Tešića iz poslova vezanih za isporuku Krušikovih mina i granata u Saudijsku Arabiju. Tešić je, zbog toga, svojevremeno, saznajemo, blokirao GIM-ove kamione u Krušiku.
Tešić je pod embargom američke administracije još od kraja 2017.,od kad datira i njegov sukob sa GIM-o, a sankcije su mu uvedene zbog korupcije, ugoržvanja ljudskih prava I medjunarodne bezbednosti”.
Poznavaoci smatraju da je afera sa izvozom domaćeg naoružanja, pre svega Krušikovih mina i granata, počela da zalazi “u politikanstske vode”, da u svemu tome ima i “nepoznavanja situacije” i “proizvoljnih ocena i optužbi” sa jedne, te partijskog kadrovanja i interesa vlasti i njima bliskih ljudi u poslovima sa oružjem, s druge strane, što sve skupa nanosi “sve ozbiljniju štetu vojnoj industriji i državi.
- Tržište je eksplodiralo 2015. i 2016, ali toga više nema. Proizvođači će uskoro početi da vuku trgovce oružjem za rukav, da bi imali kome da prodaju svoju robu. Naoružanje, u našem okruženju, proizvode i Bugari I Rumuni. Zbog toga bi vojnu industriju napokon trebalo ostaviti na miru, poručuju naši sagovornici, koji su najdirektnije uključeni u poslove sa proizvodnjom i prodajom oružja.
NIKAD ČULI ZA UPUCANOG DAVIDOVIĆA
Trgovci naoružanjem i vojnom opremom koje smo danas kontaktirali kažu da „nikad do sada nisu ni videli, a ni čuli“ za crnogorskog biznismena Miodraga Daka Davidovića, koji je sinoć upucan u beogradskom hotelu Kraun plaza, a za kojeg se navodi i da se, pored poslova sa benzinom, proizvodnjom alkoholnih pića, građevinarstvom i hotelijerstvom, bavi i trgovinom oružjem.
- Taj čovek sigurno ne trguje oružjem u Srbiji, jer bismo mi to znali. Ako to radi u Crnoj Gori, ne znamo šta tamo može da izvozi, pošto,osim TARE u Mojkovcu, koja je, u suštini, jedna neuspela priča. Crna Gora nema ozbijniju proizvodnju oružja, već je, zbog luke Bar, tranzitna zemlja za isporuke naoružanja i vojne opreme u inostranstvo, kažu naši sagovornici.