U četvrtak, 12. decembra Prva kragujevačka gimnazija započela je blokadu škole. Na Đačkom trgu tog popodneva okupili su se učenici i profesori, ali i mnogi drugi sugrađani da odaju počast nastradalima u nesreći u Novom Sadu. U blokadi učestvuju samo punoletni učenici, a pre ulaska u školu obratili su se prisutnima. U celosti prenosimo govor Stefana Vukovića.

„Dobro veče svima, dobro veče grade moj“, bile su prve reči koje je uputio maturant Prve kragujevačke gimnazije Stefan Vukovićem, pred okupljenim drugarima i građanima na Đačkom trgu u ovom gradu.
A potom je nastavio.
„Hvala vam što se došli u ovolikom broju. Danas smo tu, kao što ste čuli od dragih mojih prethodnih drugara, zbog svega što nam se danas i godinama unazad dešava. Ali ono što se desilo u Novom Sadu ne sme da se zaboravi. To je nešto strašno i nešto što mora da nam probudi osećanja“, pričao je glasno ovaj učenik.

„Zato ono što ću danas reći jeste samo par rečenica, jedan tekst koji je napisao Platon svom učitelju, koji se zove ‘Odbrana Sokratova i smrt’, i to je samo poruka da treba da pratimo ljude iz prošlosti, te mudre, hrabre ljude koji su se borili za slobodu i koji su se borili za pravo glasa, da ga mi danas imamo, i hajde da ga iskoristimo na pravi način. Zato ne zaboravimo Živojina Mišića, i sve one koji su išli u ovu školu. A Sokrat je davno rekao: „Smrt može biti samo jedno od ovoga dvoga – ili je onaj koji je umro nije ništa, ili je opet neka promena i seoba duše odavde na drugo mesto.
U prvom slučaju, ako nema nikakvih osećanja, ako je sve kao dubok san, kada se spava i ništa ne sanja, ako je smrt dakle takva, pa onda je ona čudo od blagodeti, jer celo vreme života i nije ništa drugo nego jedna neprospavana noć. U drugom slučaju, ako je smrt neka promena i seoba duše odavde na drugo mesto, i ako je istina što se govori da borave tamo oni koji su preminuli, pa zar nema veće sreće od toga sresti se tamo Orfejem, sa Homerom i hiljade i hiljade drugih, s njima se tamo razgovarati, biti s njima u društvu, ispitivati ih, za mene to bi bilo neizmerno blaženstvo. Jer oni, po svoj prilici, za ovakve razgovore ne osuđuju na smrt.

No, vreme je da krenemo – ja u smrt, a vi dalje kroz život. Ko od nas ide bolje, to niko ne zna“. Hvala vam i ne zaboravimo ih – pamtimo, i živimo za one kojih više nema. Ali moramo da živimo dostojanstveno, i moramo da živimo sa suštinom i sa porukom koju imamo. Nadam se da ćemo poruku preneti danas, ove večeri. Volim vas. Volim te, grade!“, završio je Stefan.
Kasnije je u izjavi za N1 je rekao da je „zaborav najgora bolest“.
„Moramo svi da na civilizovan način pokažemo bunt i da pokažemo ono što jesmo – kulturni, civilizovani, budući građani i ova zemlja treba da se temelji na tome – na kulturi, umetnosti, nauci“, poručio je ovaj gimnazijalac.