Saopštenjem za medije, kragujevački odbor Dosta je bilo, obaveštava javnost o informacijama do kojih su u toj stranci došli i proverama koje su sproveli u vezi sa požarom u Prvoj kragujevačkoj gimnaziji:
- Četvrtog januara 2018.godine shvatili smo da vaspitno obrazovna ustanova, kao što je Prva kragujevačka gimnazija može za tren oka da izgori u plamenu i da je veoma slabo obezbedjena od provala. Shvatili smo i to da je ova ugledna škola poslovala sa osobama koji su skloni nasilju, da se školski prostor izdaje sumnjivim licima koji iza sebe, najblaže rečeno nemaju epitet uzornog gradjanina, kao i to da najverovatnije niko za takvu vrstu saradnje sa školama (zakup prostora, otvaranje restorana u školi) ne vrši nikakvu bezbedenosnu procenu.
Shvatili smo i to da je kada se tako nešto desi, moguće da neki ministar dodje na par sati u Kragujevac gde su posete državnih funkcionera postale prava retkost. Procenjena je šteta, obećana pomoć države, a zatim je nastao muk. Pitanje osiguranja Prve kragujevačke gimnazije javno je pokrenuo samo kragujevački odbor “Dosta je bilo”. Tim povodom obratili smo se Ministarstvu prosvete, nauke i tehnološkog razvoja i dobili odgovor – Ministarstvo nije nadležno za osiguranje ove zgrade.
Nije nadležan ni grad Kragujevac.
Pomenuto ministarstvo u dopisu navodi da su za pitanja osiguranja nadležne same škole, odnosno Školski odbor i direktor ustanove. Pitanje odgovornosti nije pokrenuto do danas. Dobili smo i zvaničnu informaciju da Prva kragujevačka gimnazija na dan podmetanja požara (4.januar 2018.g.) nije bila osigurana.
Zašto? O tome se ćuti.
Čija je odgovornost za to, sada je kristalno jasno, ali je nije preuzeo niko, ni Školski odbor, ni direktor ustanove. Kragujevčani su se organizovali i u okviru humanitarne akcije prikupili više od milion dinara. Nastalo je zatišje, a onda je Kragujevac ponovo došao u centar pažnje ministra prosvete, u vezi sa dešavanjima koja se odnose na rektora kragujevačkog univerziteta i doktorata njegovog sina. Tim povodom, ministar Šarčević se više puta izjašnjavao u javnosti.
O Prvoj kragujevačkoj gimnaziji, od ministra više nismo čuli ni reč. Šta je ministarstvo preduzelo da do ovakvih situacija više ne dodje? Da li su preduzete odgovarajuće mere? Da li su pooštreni kriterijumi i uslovi pod kojima se fizičkim ili pravnim licima izdaju školske prostorije? Da li je izvršena sistematska i preventivna provera osiguranja ostalih škola u Srbiji?
Da li su razmatrana pitanja boljeg obezbeđenja školskih objekata? Da li je sama Gimnazija u Kragujevcu od tog dana bolje obezbeđena? Odgovor se nameće sam po sebi. Da su sve ove mere preduzete, već bismo o tome sve čuli. Da su sve ove mere preduzete, znali bismo da se greške dešavaju, ali da se zbog njih snosi i adekvatna odgovornost.
Da su sve ove mere preduzete, imali bismo državu.
Da su sve ove mere preduzete danas, dva meseca posle kobnog događaja, znali bismo da su šanse da se tako nešto ponovo dogodi bilo gde u Srbiji znatno manje. Znali bismo da smo svi zajedno na greškama nešto naučili. Umesto da to rade oni koji su za to odgovorni, moraćemo svi mi zajedno. Informišite se. Zatražite informaciju od nadležnih u školama u koje idu vaša deca. Budimo odgovorni prema sopstvenoj deci.