Piše: Nedim Sejdinović, Vreme
- Nikola Vasiljević, dojučerašnji regionalni načelnik BIA, a sadašnji Vučevićev savetnik za bezbednost drugovao je, a i dalje druguje sa Zvonkom Veselinovićem i Goranom Kovačevićem Gorancem. Ta praksa ostala je i posle Vasiljevića, samo je sada prisnija i čvršća. Naime, sadašnji načelnik BIA za Novi Sad Bečić, njegov zamenik Simo Aleksić i Goranac se poznaju još iz Vrbasa i ‘sada je samo nebo granica’! Ta bestijalnost Nikole Vasiljevića je otišla toliko daleko da on i ne skriva svoju koruptivnu ušteđevinu. Na svoju suprugu registrovao je elitnu vinoteku ‘Dekanter’ u ekskluzivnom delu Beograda na vodi. Procenjena vrednost vinoteke je oko 2.000.000 evra.
“Andrej Vučić je stvarni gradonačelnik Novog Sada”, naslov je intervjua iz decembra 2019. koji je za “Vreme” dao Borislav Novaković, nekadašnji gradonačelnik Novog Sada. Tada, a i godinama ranije, Novaković je ostao najoštriji kritičar vlasti u glavnom gradu Vojvodine. Kontinuirano upozorava na činjenicu da njime “drma” organizovani kriminal, dobrim delom uvezen iz Beograda i sa Kosova. Naime, osim Andreja Vučića, često je spominjao i ulogu “kontroverznog biznismena” Zvonka Veselinovića u novosadskim naprednjačkim poslovima.
S obzirom da je donedavno u novosadskoj vlasti bila široka spirala stranaka, od POKS a do Lige socijaldemokrata, udarci su stizali sa raznih strana. Čak ni oni koji su bili opoziciono nastrojeni nisu baš mogli da poveruju da stvari stoje toliko loše kako ih je Novaković predočavao. Kazivalo se: Bora preteruje, on je lud. U međuvremenu se ispostavilo da je bio u pravu, njegove reči sada mnogi ponavljaju. Nedavno objavljeno istraživanje Krika, zasnovano na presretnutim porukama saradnika narko-dilera Darka Šarića iz 2020. godine još jedan je dokaz da je Novakovićeva oštra kritika bila utemeljena u surovoj stvarnosti.
“VREME”: Možete li nam za početak reći kako ste dolazili do informacija u vreme kada su svi u strahu ili iz konformizma ćutali i pravili se blesavi?
BORISLAV NOVAKOVIĆ: U svim novosadskim institucijama rade vrsni profesionalci i osobe koje vole naš grad. Oni znaju razliku između javnog interesa i ličnog sebičluka. Svima su zasmetale dve dominantne osobine SNS vlasti koje su u Novom Sadu vidno došle do izražaja, a to su nestručnost i lopovluk. Upravo iz te brige za javno dobro i želje da se sačuva grad od primitivizma, bahatosti, prostačenja i nepopravljivog odstupanja od pravne, kulturne i komunalne istorije koja je Novi Sad uvek pozicionirala kao uređen i uljuđen grad, nastao je i bunt šapata, a kasnije i javne pobune svih koji ne pristaju da budu nemi posmatrači opšteg urušavanja svih vrednosti. Tako da su mi se prvo oprezno i uzdržano, a kasnije otvoreno i neskriveno javljali pojedinci u želji da govore o svemu što je svojom nestručnošću opterećivalo javni život u Novom Sadu. Uzgred, pošto Vučića poznajem još od 2000. godine, uvek mi je bio čudan osećaj straha koji on proizvodi kod ljudi. On je samo emotivno neuravnotežena osoba, ali i kukavica. Ne zaslužuje strah nego prezir.
Presretnuti razgovori su iz 2020. Šta se u međuvremenu, prema vašim informacijama, dešavalo, kakva dinamika odnosa između kriminala, naprednjačke vlasti i (tajne) policije u Novom Sadu?
U Novom Sadu vlada kriminalni promiskuitet između vrhova BIA, policije, sudstva, tužilaštva, gradskih političara i kriminalaca. Sve se odigrava po onoj narodnoj “ruka ruku mije”. Svetla su ugašena, svi su u koruptivnom dilu i niko nikog ne ugrožava. Povremeno se menjaju imena nosilaca funkcija, ali sistem ostaje isti. Od 2012. godine niko nije uhapšen, ni iz vlasti, ni iz ekonomske bulumenete koju SNS sa sobom vuče. Zašto je to tako? Vrlo jednostavno: kod nas je BIA epicentar organizovanog kriminala. BIA formira, razvija, neguje i štiti organizovani kriminal. Naravno, uz aktivnu asistenciju vrha policije koji je politizovan i kriminalizovan.
Novi Sad je najočitiji primer te koruptivne povezanosti. Nikola Vasiljević, dojučerašnji regionalni načelnik BIA, a sadašnji Vučevićev savetnik za bezbednost, drugovao je, a i dalje druguje sa Zvonkom Veselinovićem i Goranom Kovačevićem Gorancem. Ta praksa ostala je i posle Vasiljevića, samo je sada prisnija i čvršća. Naime, sadašnji načelnik BIA za Novi Sad Bečić, njegov zamenik Simo Aleksić i Goranac se poznaju još iz Vrbasa i sada je “samo nebo granica”! Ta bestijalnost Nikole Vasiljevića je otišla toliko daleko da on i ne skriva svoju koruptivnu ušteđevinu. Na svoju suprugu registrovao je elitnu vinoteku “Dekanter” u ekskluzivnom delu Beograda na vodi. Procenjena vrednost vinoteke je oko 2.000.000 evra. Potpuno sramotno i bezobzirno ponašanje.
Za šta je uopšte Andrej Vučić bio zadužen u Novom Sadu i šire? Koja je njegova uloga u režimskim poslovima?
Andrej Vučić se u strukturi stranačke moći pojavljuje kao produžena ruka i izvršilac volje njegovog brata Aleksandra Vučića. Sveštenici bi rekli da je on zadužen za blagoslove i miropomazanje. Dakle, on rešava krupne koruptivne sporove. Arbitrira i miri zavađene strane. Opredeljuje podelu novca od velikih investicionih poslova. Razrešava političke sukobe tako što smenjuje i postavlja. Ukratko, sve ono što operativno njegov brat Aleksandar objektivno ne može, umesto njega radi Andrej. Naravno, najvažnije od svega, on je lični poštar Aleksandra Vučića jer prikuplja koverte različitih veličina i njihov koloritni sadržaj prosleđuje svom bratu.
A Zvonko Veselinović?
Zvonkov posao je da uskladi i harmonizuje odnose među kriminalnim grupama. To posredovanje se odnosi podjednako i na čist kriminal, ali i na podelu plena, kada su u pitanju gradske investicije, jer svi kriminalci imaju firme koje su pod njihovom kontrolom. Neki poput Marka Bosanca Bosketa imaju firme koje su registrovane na njihovo ime, a neki kao Goranac imaju firme preko kojih posluju iako nisu formalni vlasnici. Ogroman broj javnih nabavki u Novom Sadu okončava se jednom ponudom, jer se unapred zna kome je namenjen posao i niko drugi ne sme da konkuriše. A ako i postoji više ponuda, one su nameštene i stvaraju samo privid konkurencije. Naravno, Zvonko orkestrira kriminalnom scenom uz punu asistenciju BIA i policije.
Šta je naprednjacima Novi Sad zapravo predstavljao? Svojevrsnu “zlatnu koku”? I u kakvoj je to vezi sa, recimo, enormnom izgradnjom zgrada, odnosno urbicidom?
foto: fonet…
Nažalost, Novi Sad je pod vlašću Miloša Vučevića i Milana Đurića postao samo poslušni nastavljač te politike gramzivosti i ogledno dobro “investicionog urbanizma”. Urbanistički i komunalno, Novi Sad je masakriran. Dakle, to je praksa kojom se profit maksimalizuje, a humanitet minimalizuje. Ono što nam opisuju transkripti razgovora, koje je objavio Krik, odnosi se na borbu i kriminalna previranja oko poslova u domenu energetike. Međutim, nemerljivo više novca se u Novom Sadu sliva po osnovu stanogradnje i građevinarstva.
Glavni marifetluci i koruptivni poslovi ove vlasti se događaju u urbanističko-građevinskom sektoru. Najviše prevara je realizovano kroz izmene urbanističke dokumentacije. Planovi detaljne regulacije su masovno korigovani tako što je dizana spratnost objekta, kubatura i stepen izgrađenosti. Na evropskoj mapi tokova prljavog novca, Novi Sad je označen kao čvorište za trgovinu drogom i kao mesto gde se kroz stanogradnju “pere” ogromna količina “prljavog novca”. Sve ono što daje šarm i kvalitete gradskom životu u Novom Sadu je pod vlašću SNS izostalo. Nema parkova, dečijih igrališta, trgova, biciklističkih i trim staza, sportskih terena itd. Mesta okupljanja, druženja i rekreacije su ustuknula pred betonom i čelikom.
U kojoj se meri može reći da su bivši gradonačelnici Miloš Vučević i Milan Đurić bili samo fiktivni gradonačelnici? I šta ih je uopšte preporučilo za to mesto?
Oni su bili formalni gradonačelnici, a stvarni gradonačelnik bio je i ostao Andrej Vučić. Ljude obično preporučuju vrline, a Vučevića i Đurića su preporučile njihove mane. Pre svega, poslušnost i servilnost. Oni predstavljaju pobedu osrednjosti i trijumf bezličnosti. Svojim skromnim kapacitetima, oni predstavljaju prosek i presek SNS a. Oni su dokaz da u politici SNS a nije važno biti sposoban, važno je biti reprezentativan i prihvaćen. Tužno je bilo slušati Miloša Vučevića, koji ne razlikuje Aleksu Šantića od Đure Jakšića. Nije problem što je obrukao sebe, problem je što je izblamirao grad iz kog dolazi.
A zašto su podneli ostavke, koji su po vama suštinski razlozi?
Njihova pozicija je bila potpuno neodbranjiva. Huligani koji su pretukli studente bejzbol palicama su aktivisti koji su izašli iz prostorija SNS. Tog trenutka nisu pali samo Vučević i Đurić personalno, pao je ceo nasilnički koncept politike koji je do tog trenutka forsirao Aleksandar Vučić. Da Vučević i Đurić nisu podneli ostavke, na tapetu bi bila Vučićeva ostavka. Svoju glavu Vučić je sačuvao stavljajući njihove na doboš.
Iz prepiske vidimo da je važan čovek u Novom Sadu, a izgleda ne samo u Novom Sadu, bio i osuđivani narko–diler Goran Kovačević Goranac. On je privremeno bio i klisnuo iz zemlje. Koja je njegova uloga?
Nakon što je Aleksandar Vučić najavio obračun sa Gorancem, nazivajući tog opskurnog lika “narkomanom i narko-dilerom”, bilo je jasno da od hapšenja nema ništa. Hapšenja se nikad ne najavljuju, nego u najvećoj tišini spremaju i profesionalno bez talambasa realizuju. Namera zapravo i nije bila da se Goranac uhapsi, nego da se disciplinuje i dozove pameti, a to znači da poštuje mafijašku hijerarhiju i bezuslovno sluša Andreja i Zvonka Veselinovića. Napokon, informacija da je pobegao iz zemlje je bila tačna pre dva meseca. Međutim, on se u međuvremenu vratio i sada je ponovo u Novom Sadu. Zaključak iz te nove okolnosti je samo jedan: Vučići i Goran Kovačević Goranac su se nagodili. Ponovo cveta ljubav između SNS i Goranca. Postavlja se logično pitanje zašto se Vučići ne odriču Goranca. Mislim da su presudna dva razloga. Prvo, Goranac je najveći kupac glasova za SNS u Novom Sadu. U vreme političkih previranja, Vučić je očito procenio da nije inteligentno odreći se oko 19.000 glasova koje Goranac može da obezbedi. Drugo, politika je uvek predstavljala sposobnost okupljanja, a ne rasterivanja. U ovom trenutku kada stoji u živom pesku svoga propadanja, jedna tačka oslonca, pa bila ona i kriminalna, nije na odmet. Preslab je Vučić da bi otvarao još jedan sukob u kom je gubitak zagarantovan.
“Nastradao” je Slobodan Milutinović Snajper (u Krikovoj prepisci je Slobica), odrekli su ga se naprednjaci i pored važne uloge koju je imao u strukturi moći. On vam je svojevremeno uputio opomenu pred tužbu jer ste govorili o njemu kao kriminalcu. Da li je tužba stigla do vas i šta se sa njim u međuvremenu dešava?
Slobodana Milutinovića Snajpera SNS se odrekao jer je živopisan i koloritan, ali ne i bitan kriminalac. Već četiri godine on je van funkcije i veliko je pitanje koja je njegova realna socijalna moć. Prosto, svojim ponašanjem i glupostima počeo je više da šteti nego da koristi njihovoj kampanji i ishod je bio neminovan – pustili su Snajpera niz vodu. Inače, u podeli koruptivnog plena kroz javne nabavke njemu je pripadao relativno mali deo i svoj uticaj je više gradio na ličnom odnosu sa Milošem Vučevićem, a mnogo manje na količini novca kojom je raspolagao. On je trenutno u Španiji i dan kada će biti isporučen Srbiji očito se bliži.
Svojevrsni “junak” prepiske je biznismen Dragoljub Zbiljić, koji se u razgovorima naziva “normalcem” (kao, nije iz sveta kriminala) iako je bio u kontinuiranoj vezi sa saradnikom vođe narko–kartela. Šta on predstavlja u Novom Sadu i Srbiji?
Još iz vremena kada je bio žirant SNS ovom kreditu kojim su finansirali kampanju 2012. godine, Dragoljub Zbiljić je sebi obezbedio privilegovano mesto. U hijerarhiji moći samo je Andrej Vučić iznad njega. Njegova firma “Energotehnika Južna Bačka”, Bošnjakov “Milenijum tim” i Slijepčevićev GAT su sveto trojstvo Vučićeve korupcije. Svi bitni i unosni poslovi idu preko te tri firme. Zbiljić je najvažniji vezni igrač i distributer moći. On “pakuje” investicije i daje pravnu formu marifetlucima. Posao Siniše Malog je da obezbedi pare, a Zbiljićev da kroz “operative” završi posao, tako da braća Vučić budu sita i sve pare na broju.
Da li se sukob između SNS a, odnosno kriminalnih klanova, odražavao na rad novosadske policije? Znamo da su čak dva bivša prva policajca grada na udaru krivične odgovornosti. Zašto su zapravo “pali”?
Nezavisno od toga na čemu su “pali”, činjenica da su poslednja dva načelnika novosadske policije završila u pritvoru, sa ozbiljnim optužnicama, sama po sebi je skandalozna i mnogo govori o bezbednosnoj situaciji u gradu. Ta činjenica unosi nemir i nespokojstvo jer se kriminalom bave oni koji primaju platu da nas zaštite od kriminalaca. Zakon krše oni koji su dužni da poštuju zakon. Slobodan Malešić je u Novi Sad došao na predlog Zvonka Veselinovića i bilo je samo pitanje trenutka kada će odgovarati, dok su Šušnjić i Hrkalovićka očito pogodovali i štitili Darka Eleza. Hrkalovićka je prekršila sva pravila službe. U sukobu kavačkog i škaljarskog klana, ona je stala na stranu “kavčana” i tako nanela neprocenjivu štetu javnoj bezbednosti. Do dolaska SNS na vlast država nije delila kriminalce na dobre i loše, na one koji su za nas i one koji su protiv nas. To amatersko i naivno uplitanje Vučićeve vrhuške u svet kriminala skupo će koštati tu stranku.
Još nije otkriven ubica čuvenog novosadskog “žestokog momka” Dragana Amidžića Amidže. O tome se ćuti.
Novi Sad je postao grad nerešenih ubistava. Kao da sektor krvnih delikata ne postoji u novosadskoj policiji. Nije samo ubistvo Dragana Amidžića Amidže ostalo nerasvetljeno. Ostala su nerešena ubistva Branka Glušice, Marka Markuša i Đorđa Zafirovića Zafira. Njihove porodice i javnost traže pravdu, otkrivanje i osuđujuću presudu za ubice. Ta ubistva čine još jednu kocku u kriminalnom mozaiku Novog Sada, koji život u našem gradu čine nebezbednim.
Po svemu sudeći, čini se da se u Novom Sadu (i celoj zemlji) ne zna gde počinje organizovani kriminal a gde se završava Srpska napredna stranka. Da li će kriminalni krugovi biti poslednja linija odbrane naprednjačke vlasti?
Nema nikakve sumnje da će kriminalci braniti Vučićevu vlast. Ne zbog Vučića, nego zbog sebe. Zašto? Oni pod Vučićevom vlašću nisu bili na udaru zakona, naprotiv, bili su partneri u poslu. Nisu progonjeni, nego su uvaženi. Nisu potcenjeni, nego privilegovani. Glavni su kupci kapilarnih glasova, a dok je kupovine glasova, biće i slobode. Oni znaju da sa Vučićevim odlaskom, odlaze u istoriju i oni i njihove “kombinacije”.
A da li će neki od njih pokušavati ili već pokušavaju da naprave vezu sa opozicijom?
Verujem da će pokušati, ali ja nisam prava adresa za to pitanje pošto sam otvorio front sa svima koji nešto znače u svetu novosadskog kriminala.
A kakva je uloga naprednjačkih koalicionih partnera u Novom Sadu, onih sadašnjih i onih bivših?
Ako koalicioni partneri budu vezali svoju sudbinu za SNS, onda će i deliti tu sudbinu. Odlaskom SNS a i oni će izgubiti na težini i relevantnosti. Ovde nije reč o lojalnosti ili nelojalnosti, nego do koje tačke su spremni da slede sumanutu i neodgovornu politiku Aleksandra Vučića, jer njegova propast može da bude i njihova.
Za kraj, iako nije tema ovog intervjua, kako mislite da će se završiti politička kriza u kojoj se Srbija nalazi? Šta je, po vašem mišljenju, logično?
Narodni pokret Srbije dao je u utorak svoj predlog rešenja za izlazak iz društveno-političke krize u kojoj se nalazimo. Naš predlog je formiranje prelazne vlade u čijem uspostavljanju bi učestvovala stručna tela univeziteta u blokadi, opozicija i aktuelna vlast. Ta vlada bi morala da za maksimalno 12 meseci, na koliko bi bila oročena, ispuni tri cilja: potpuno i hitno ispunjavanje svih zahteva studenata u blokadi, akciju protiv korupcije i organizovanog kriminala – što bi podrazumevalo i smenu Vrhovnog javnog tužioca – i da pripremi i sprovede demokratske i poštene izbore. Ceo koncept oko programa Vlade, izbor ministara i predsedničkog kolegijuma koji bi Vladu vodio detaljno je razrađen u dokumentu koji se može naći na našem sajtu. Naravno, mi smo spremni da razgovaramo i o drugačijim rešenjima za izlazak iz ove krize, ali niko još uvek nije izašao ni sa čim sličnim, a važno je da se što pre ispune svi zahtevi studenata.