Miletina buna protiv autokratske vlasti Miloša Obrenovića dovela je do donošenja Sretenjskog ustava 1835. u Kragujevcu, u Kneževini Srbiji.
Bio je to možda i najliberalniji ustav u Evropi tog vremena, na kome su nam zavideli svi evropski narodi. Dva veka posle toga, studenti su pozvali na opštenarodno okupljanje u Kragujevcu, na Sretenje.
Nepravdu smo godinama trpeli, zatvarali oči na bahate stranačke pojedince koji su uz dozvolu i podstrek svojih stranačkih šefova od naših gradova i opština pravili sopstvene, autokratske kneževine sa njima na čelu.
Svakodnevno kršenje zakona i ustava od najnižih do najviših poluga vlasti, stotine nerazrešenih afera, otimanje novca građana Srbije, teranje radnika u javnim i privatnim preduzećima da se bez pogovora pojavljuju na stranačkim skupovima, katastrofalno stanje u prosveti i mnogo drugih stvari, dovelo je društvo do tačke pucanja.
Stepen nezadovoljstvo je konačno prešao stepen straha. Danas se narod, na čelu sa studentima, masovno pobunio. Svako selo, opština i grad u Srbiji su ustali protiv nepravde.
Dijaspora, uključujući i Cirih gde trenutno radim i studiram, digla je svoj glas kao nikada do sada. Svi zajedno smo rekli dosta pogubnom sistemu koji izjeda našu domovinu.
U studentskoj pobuni, društvo vidi svetlost na kraju dugog i mračnog tunela u kome smo bili sve ove godine. Kada studenti prolaze kroz njihova mesta, narod ih dočekuje kao oslobodioce. Oni to i jesu, borci protiv straha, nepravde i autokratije.
Nekada su nam evropski narodi zavideli na liberalnom ustavu, a danas nam zavide na ovako hrabroj i organizovanoj omladini, koja ne da da je gaze.